Zemljotres koji je srušio Skoplje i spojio svijet

U zemljotresu je poginulo 1.070 ljudi, više od 4.000 je povrijeđeno, a 80 posto skopskih zgrada je uništeno ili oštećeno (Screenshot / YouTube)

Piše: Daniel Evrosimoski

Da biste stigli do Damaske ulice možete poći Budimpeštanskom, Ženevskom ili Sofijskom, preko Moskovske i Londonske, pa da skrenete na Prašku. Ili od Kairske, Alžirske i Ankarske, preko Rimske, Atinske ili Ulice Nju Delhija, po Drezdenskoj i Varšavskoj i zatim lijevo na Bečku ulicu. Cijela ova maršruta u Skoplju nalazi se na samo jedan kilometar razdaljine.

Imenovanje ulica na ovaj način je bio simbolički gest zahvalnosti svijetu nakon katastrofalnog zemljotresa koji je 26. jula 1963. godine srušio glavni grad Makedonije. Ukupno je 87 država poslalo humanitarnu pomoć.

Na mjestu gdje su bile njive i livade izgrađene su barake za ljude koji su izgubili domove. Tako je nastala mreža od tridesetak ulica u današnjoj skopskoj opštini Karpoš. Skoplje je nazvano „međunarodnim gradom solidarnosti“.

Viktoria Nikolovska živi u Haškoj ulici. Sreli smo je u bašti njene kuće koja nije puno promijenjena od kada je sagrađena prije pola vijeka. Nerado se sjeća užasnih trenutaka zemljotresa, ali kaže da se u ovim ulicama još njeguje duh solidarnosti.

„Zemlja se tresla. Ljudi su padali. Sve je bilo razrušeno. Sav narod je izašao na glavni trg. Mi koji smo preživjeli zemljotres međusobno rijetko pričamo o tome. Ne želimo da se vraćamo na te strašne slike i sjećanja. Ovdje, u ovim ulicama živimo složno i pomažemo jedan drugome“, priča ona.

U znak zahvalnosti, skopske ulice su ponijele imena gradova koji su pomogli obnovu [Daniel Evrosimoski]

„Sada su arhitekti anonimusi, odnosno plaćenici vlasti koji poslušno ispunjavaju zadatke i projektiraju ova čuda, koja ne liče ni na šta već predstavljaju samo jedno upropaštavanje savremene arhitekture. Sada se pravi arhitektura koja nas vraća nazad 100, 200 godina. Duh grada je uništen“, kaže on.

Koliko su sigurni objekti?

Nakon zemljotresa, građani Skoplja su njegovali kulturu sigurne gradnje. Ipak, veliki broj objekata izgrađenih na malom prostoru u posljednje vrijeme je otvorio pitanje sigurnosti.

Direktor Instituta za zemljotresno inženjerstvo Mihail Garevski kaže da je taj strah neosnovan.

„Sa sigurnošću tvrdim da je gradnja nakon ‘90-tih godina prošlog vijeka čak i za nijansu bolja, zato što su naučna saznanja za projektiranje seizmičkih područja sve bolji. Bolji je i kvalitet betona i armature. Ipak, činjenica je da je mali dio objekata u periodu između 1990. i 2014. godine loše projektovan, što je vjerovatno posljedica tog ‘građevinskog buma’. To su najčešće objekti od malih, ‘čovjek-firmi'”, kaže on.

Gradi se puno i uz samu obalu Vardara. Bilo je informacija kako neki od tih objekata lagano tonu, da imaju lošu statiku, kao i da u nekima prodire voda u podrumske prostorije.

„U Skoplju postoje područja gdje je tlo povoljnije za građenje i zna se da nivo podzemne vode negativnije utječe na sigurnost objekata. Ukoliko se na ovim lokacijama preduzmu mjere za poboljšanje nosivosti tla prema seizmičkim propisima, onda objekti ponovo mogu biti sigurni“, kaže Garevski.

Dodaje da nakon 2014. godine postoje zakonske odredbe o rigoroznim kontrolama građevinskih objekata po pitanju zemljotresa i drugih utjecaja, osobito onih koji su veći od 300 kvadratnih metara. Institut obavlja kontrolu tokom cijelog postupka izgradnje i bez njihove dozvole objekt ne može dobiti potrebnu dokumentaciju za gradnju. Garevski tvrdi da se u Skoplju nakon 2014. godine grade najsigurniji objekte na Balkanu, pa i u Evropi.

Ekstremne klimatske promjene nemaju utjecaj na broj ili jačinu zemljotresa, objašnjava on. U Skoplju se katastrofalni zemljotresi, kao onaj iz 1963. jačine 6,1 stepena po Richteru, dešavaju svakih 400-500 godina.

„Prema statistici, vjerovatnoća da se takav zemljotres uskoro ponovi nije velika. Sigurno je, ipak, da će generacija naših pra-praunuka ponovo doživjeti takav potres“, zaključuje.

Izvor: Al Jazeera