Žica na granici: ‘Izgleda kao da će rat’

Piše: Tomislav Šoštarić

Hum na Sutli i Rogatec dva su susjedna mjesta, jedno u Hrvatskoj, a drugo u Sloveniji, koja spaja mnogo više od idiličnog krajolika okupanog ponešto škrtim suncem hladnog kasnojesenskog jutra.

Hum, hrvatsko mjesto i istoimena općina, jako je industrijsko središte u tom području, na sjeveru Hrvatskog zagorja. U nizu pogona koji zapošljavaju više od 2.200 ljudi, mnogo za tu malu sredinu, proizvodi se staklo, boce, alati i kalupi za najpoznatije svjetske brendove pića.

Mnogi stanovnici s druge, slovenske strane rijeke Sutle, koja je ovdje rječica, ili malo širi potok, rade u tim pogonima.

Ljudi spajaju, žica razdvaja 

Prelazak granice usred mjesta, više je šetnja uz formalni, tek ovlaš odrađeni pregled dokumenata, osobne iskaznice. I potom dalje na slovensku stranu.

Funkcioniranje uz gorčinu

Ljudi na ovom području, kaže Jutriša, rade u dvije države, vjenčavaju se i sve su kombinacije otvorene odavno. 

“Više Hrvata živi na slovenskoj strani nego Slovenaca u ovom području Rogatca. Da ne kažem da je najmanje 40 posto Hrvata, 30 posto Slovenaca, ostalo je ‘gemišt’, kombinacije. U zadnje vrijeme imamo dosta dolazaka slovenskih zetova u Hum na Sutli, dolaze ovamo. Ranije su se naše djevojke udavale pa prelazile tamo, sad imamo obrnute procese. Prema tome, na mikrorazini sve to funkcionira, ali stvara jednu gorčinu, ja mislim i njima i nama”.

U Rogatcu, natpisi su na slovenskom jeziku, ljudi se sporazumijevaju na slovenskom jeziku… niz je detalja koji jasno daju do znanja da ste u drugoj državi.

No, ljudi prelaze preko graničnog prijelaza kao preko ceste. U Rogatcu, prema procjenama mještana, od 50 do 90 posto je ‘miješanih’ brakova – žene se udaju, a muškarci žene u Hum. I obratno. U Rogatcu žive, a u Humu rade. I obratno.

Ta su dva mala mjesta u dvije države po svemu, kako i sami mještani kažu, jedna cjelina. Spajaju ih ljudi – obitelji, prijatelji, kolege, vlasništvo s jedne i druge strane.

No, odnedavno, kroz samo središte između ta dva neraskidivo povezana mjesta, usred EU-a, tvorevine zamišljene kao područje u kojem granice nisu i prepreke, te iste ljude razdvaja – žica.

Slovenija ju je postavila s objašnjenjem da želi spriječiti ilegalni ulazak izbjeglica i migranata u zemlju.

‘Sramota za 21. stoljeće’

No, to nije žica predobro poznata iz nekih olovnih prošlih vremena, sumorna i prijeteća bodljikava žica, nego jednako sumorna, ali fizički još i opasnija, žilet-žica, čije oštrice prijeteći svjetlucaju na suncu.

“Sramota za 21. stoljeće. Rušili su zidove, još nije 30 godina koliko je prošlo, i sad ih opet dižu. Ja imam rodbinu tam’, familiju, kuma, kumu. Preko 50 posto je tako, miješano. Ova žica zapravo dijeli obitelji. A moji, ne znam kaj vele, nisam kontaktirao s njima”, kaže Hrvoje, mladi stanovnik Huma, gledajući prema žici uz Sutlu,postavljenu odmah pored graničnog prijelaza.

“To nije normalno, sigurno. Meni to ne smeta, ali grdo je vidjeti. Životinje će stradati, to je sigurno. Ma, to je zlo”, komentira Zvonko.

I doista, životinje, za razliku od ljudi, već osjećaju doslovno bolne posljedice uistinu oštrog razgraničenja. Robertu, koji ima klijet preko granice, nastradao je pas.

“Pustil’ sam ga van iz dvorišta i vratio se kasnije sav krvav. Jer ima tu svoju rutu dve-tri vure i došel je cijeli krvav”.

Stjepan radi u Sloveniji. Iako mu ne smeta u životu, nije mu jasno čemu žica, budući da je prijevoz izbjeglica bio organiziran od ulaska u Hrvatsku do granice sa Slovenijom pa dalje.

‘K'o da bu rat počel’

“To je stavljeno zbog mogućih migracija. Mogućih, kojih možda i ne bu. To je trošenje novca uzalud”.

Ograda plus ograda

Tvornice na ovom području su s hrvatske strane. Iz praktičnih je razloga, kaže Jutriša, zakupljen dio teritorija Slovenije da bi se moglo robu moglo transportirati neposredno uz proizvodnu halu, a ne daleko do Lupinjaka. Zbog toga je sagrađen i poseban most. 

“To je jedan eks-teritorij hrvatski u Sloveniji, koji je ograđen sa modernom ogradom, video kamerama je pokriveno, besprijekorno je sve funkcioniralo. A oni su sada još uz tu ogradu napravili žilet-ogradu u čitavom koridoru tog skladišta uz rijeku Sutlu. Krajnje nepotrebno. Ako nešto provocira, ja bih rekao da ta žica uz to skladište provocira”.

Robert i Stjepan kažu da nedaleko od njihovog Lupinjaka, u općini Đurmanec, živi čovjek kojeg su žicom ogradili od rodbine. Krenuli smo k njemu, no nije ga bilo kod kuće.

Zato nam je svjedočila gospođa Emilija – ograda ju je odvojila od obitelji udaljene 50-ak metara. Sve donedavno, preko se nije moglo osim zaobilazno preko službenog graničnog prijelaza.

No, kako neka djeca iz ovog kraja školu pohađaju u Sloveniji, nedavno je omogućen prijelaz kroz rampu u ogradi.

“Tu dođe autobus, stane i tu izlaze van i idu doma. No, prije nisu mogli. Otvorili su da možete pješke prejti. Svi smo tu rodbina. Meni je snaha tu iza ove kuće i sve je bilo zatvoreno i nismo mogli do nje, a 50 metara. Išli smo skroz na Lupinjak na granicu i onda tu cestom”, opisuje Emilija.

Među stanovnicima Huma miješaju se osjećaji ogorčenja i rezignacije. “Izgleda k'o da bu rat počel’, tak’ mi djeluje. Sve to još nikad nije bilo”, kaže Biserka dok razgovara sa sumještaninom Ramadanijem.

‘Bez veze i za nas i za vas’

“Nema to nikakvoga smisla, bar za njih. To je samo trošak bez veze, umjesto da su dali to za neke druge svrhe, a ne za žicu, za nekaj humanitarno recimo”, komentira Ramadani.

“Protiv toga sam definitivno i htjela bih da smo svi širokih ruku i da primamo te izbjeglice i neka odu kamo hoće. Ovo je sve samo glumatanje, niš’ drugo”, dodaje učiteljica Olivera.

Bitno bolje raspoloženje, čini se, nije niti sa slovenske strane. Iako, kako kaže konobarica Goga, svatko ima svoj komentar.

“Kak’ bi ti rekla, mi smo tu i jedni i drugi i nama je to malo čudno, bezveze, bar meni se čini bezveze. Glupost mi je to, svi veliju tak’. Ja sam se udala u Humu. Živim u Humu, a radim tu. Tu Rogatec, tu Hum, to je sve jedno te isto, rezmeš. U miješanom sam braku, ovdje je sigurno 90 posto miješanih brakova i nema nikakvih problema”.

“Pa mi smo i prije i sad prek’ skakali. Ne trebaš ni ličnu pokazati, kad se poznamo. A zgleda kak zgleda. Grdo. Bez veze je i za nas i za vas. Već 60 godina idem sim, pa tam. Odluka nije donesena ni tu ni u Ljubljani ni u Zagrebu, nego tko zna gdje gore. Samo za***** sirotinju”, komentira gost za šankom.

Nakon ulaganja – žica

Tvornica stakla Straža Vetropack od 1860. godine sve se više razvijala te gradila stambene jedinice za svoje radnike te drugu infrastrukturu i s današnje slovenske strane. Ograda, kaže Jutriša, zbog toga dodatno izaziva nelagodu.

“Tada nije bilo nikakve granice i razmišljanja da je to nekakva granica. Zbog toga tamo živi jako puno Hrvata, mi smo kompletnu infrastrukturu gradili kao Straža. Ona je sagradila mnoge stambene objekte tamo, telefoniju i ukupnu infrastrukturu. I onda normalno da danas s nelagodom sad gledaš nekakvu žicu”.

“Ako je potrebna, nek bude. Ali za nas koji živimo uz granicu je to slabo. Smeta. I psihološki i ovak’. Uvek smo u dobrim odnosima, ljudi se žene i tak’. Nismo si to zaslužili”, kaže Darinka dok izlazi iz trgovačkog centra.

Bez ilegalnih prelazaka

Prodavačica Stanka nema mnogo vremena. Komentira u jednoj rečenici. “Grdo zgleda, ne? Malo te je strah kaj bu iz toga svega stiglo”.

S druge strane, načelnik Huma na Sutli, Zvonko Jutriša, u najmanju je ruku zbog svega razočaran. Iako žica ne remeti svakodnevicu i ekonomski razvoj, pita se kakva je to poruka u vrijeme ljudskih i demokratskih sloboda.

I to na području, kako kaže, zajedničkog života jedne jedinstvene cjeline na kojoj, naglašava, ilegalnih prelazaka granice nije uopće bilo.

“Nije toliko bitna ta žica, ali ona puno govori. U 21. stoljeću mi se ograđujemo žicama, a to je žilet-žica, nije bodljikava žica. To nije za životinje, a kamoli za ljude. To je stravično za vidjeti, šokantno, na neki način provocira običnog čovjeka koji si misli: pa čemu to, zbog čega to, jel’ to može biti za ljude u današnje vrijeme? A očito vidite da može”, kaže Jutriša.

Psihološka, ali opipljiva barijera

Njegov slovenski kolega, načelnik općine Rogatec, Martin Mikolič, kaže da je ograda postavljena zbog sigurnosnih razloga vezanih uz događanja s izbjegličkom krizom u Europi i smatra da ne utječe niti bi trebala utjecati na život lokalne zajednice s obje strane granice.

Kaže kako dva mjesta odlično surađuju, imaju prisne odnose i navodi da su oni na istoj razini kao i prije postavljanja ograde. A ona, smatra, ne utječe niti bi trebala utjecati na međusobne odnose te kaže kako se nada da će što prije biti maknuta.

No, u međuvremenu, ponajprije psihološka, ali itekako opipljiva, žičana barijera stoji…

Izvor: Al Jazeera