Zlatko Vujović: Danas samo gledam nogomet

Vujovićevu karijeru je obilježio i 4. maj 1980. godine kada je u 15.05h u Splitu prekinut derbi između Hajduka i Crvene zvezde

Zlatko Vujović, nekadašnji prvotimac Hajduka i reprezentativac bivše Jugoslavije, zasigurno je obilježio fudbal bivše Jugoslavije. Zlatko kao i njegov brat blizanac Zoran, rođen je 26. augusta 1958. godine u Sarajevu.

„Ne samo rođeni, nego smo i prohodali na Grbavici u tadašnjoj Lenjinovoj ulici. No, još kao dječaci smo iz Sarajeva preselili u Split i naša nogometna priča počinje u Hajduku, gdje smo igrali godinama, tačnije deceniju.  U tom razdoblju od 1976. do 1986.  osvojili smo titulu prvaka 1979. i Kup maršala Tita 1984. Imali smo sjajnu generaciju i mogli smo osvojiti još trofeja.“, prisjeća se Zlatko Vujović. 

Iz Splita u Francusku

Nakon odlaska iz Splita, braća Vujović su se preselili u Francusku.

„U Bordeauxu sam 1987. godine osvojio titulu prvaka i kup, a u Francuskoj sam nastupao još za Cannes, Paris Saint-Germain, Sochaux i Nice do 1993. godine kada sam i okončao svoju karijeru. Bilo je lijepo u Francuskoj, lijepih sedam godina. I brat Zoran je igrao za Bordeaux, potom za Cannes, Crvenu zvezdu, Vallauris Stade, Cannes i Nice, a bio je i reprezentativac bivše države“.

Za reprezentaciju bivše Jugoslavije Zlatko Vujović zabilježio je 70 nastupa, nastupivši i na Olimpijskim i Mediteranskim igrama, te na dva Svjetska i jednom Evropskom prvenstvu.

„Zaista sam igrao dugo za reprezentaciju, bio i kapiten, ali najviše su mi ostali u sjećanju nastupi na Mundijalima. Posebno na mom prvom u Španiji 1982. godine, gdje smo imali sjajnu reprezentaciju, ali smo se oprostili već u prvom krugu. U Italiji 1990. godine, predvođeni selektorom Osimom, nas nekolicina starijih – Sušić, Hadžibegić, Jozić, zajedno sa mlađim igračima došli smo do četvrtfinala i nesretno smo eleminisani na penale od Argentine, koja je imala skoro cijeli susret igrača više. Svi se sjećamo da smo bez Šabanadžovića ostali još u prvom poluvremenu, nakon što je isključen zbog prekršaja nad čuvenim Maradonom“.

Tandem Vujović – Stojković u Italiji

Mnogi se i danas sjećaju tog Mundijala u Italiji, osmine finala protiv Španije, Vujovićevog centaršuta i Stojkovićevog majstorskog gola Špancima, jednog od najljepših u povijesti svjetskih prvenstava.

„Nedavno sam ponovo gledao taj gol, odnosno cijelu akciju, moj prodor po lijevoj strani, pa borbu sa španskim braničem, doslovno sam ga laktovima izbacio iz igre, pa uspio centrirati, lopta je došla do Stojkovića, koji je na maestralan način pogodio. Mnogi su očekivali da će Piksi iz prve zapucati, a on je napravio takav lažnjak, da je izbacio cijelu odbranu Španaca i slažem se da je jedan od najljepših viđenih golova na Mundijalima“.  

Ono što nije uspjelo legendarnim Vujoviću i Stojkoviću, jeste njihovim tadašnjim suigračima Šukeru, Prosinečkom i  Jarniju, osam godina kasnije, na Mundijalu u Francuskoj, a u dresu reprezentacije Hrvatske.

„U Francuskoj su se sve stvari posložile, sve je štimalo i nije to bilo slučajno. Kostur te reprezentacije su bili svjetski omladinski prvaci svijeta, tako da se mogao očekivati veliki rezultat, tj. to povijesno treće mjesto. Teško da će neko sa naših prostora ponoviti ovaj rezultat Hrvatske iz 1998. godine. Čisto sumnjam“.

Dan kada je umro Tito

Zasigurno Vujovićevu karijeru je obilježio i 4. maj 1980. godine kada je u 15.05h u Splitu prekinut  derbi između Hajduka i Crvene zvezde.

„Ta utakmica nam je svima ostala u sjećanju. Znali smo da je Tito bolestan i da je u bolnici u Ljubljani. Na samom početku utakmice nekako je atmosfera bila čudna, ono što se kaže, nešto se osjećalo u zraku. Kada je objavljeno da je Tito umro, nastao je muk, tišina svih prisutnih… Svi igrači, zajedno sa sudijama su stali na centar. Čudan osjećaj, tišina idalje… Pješke sam se vratio kući, kolone automobila, velika gužva, niko nije trubio na sirenu, tišina i na ulicama, muk. Mislio sam kad je Tito umro, da će smak svijeta, šta dalje“.

Danas, Zlatko Vujović živi u Splitu i nije aktivan u nogometu. Istina, i dalje ga prati ali samo kao gledatelj.

„Pa bio sam u nogometu, radio sam u stručnom štabu prvog tima, zatim omladinskoj školi, pa sa klincima, ali sam uvidio da trenerska klupa nije za mene.  Ja nisam od onih kojima predsjednik ili neko drugi nameću ko će igrati. Inače, nikada me nije zanimao trenerski posao, a nisam želio da polažem te licence. Istina, pokušao sam kratko i kao menadžer, ali sam vrlo brzo uvidio da nije to za mene. Dalje, napravio sam terene sa vještačkom travom, pa sam tako bio na neki način u nogometu, a danas ga samo gledam…“, rekao je na kraju neuhvatljivi i borbeni Zlatko Vujović, koji je duže vrijeme držao rekord u broju iznuđenih jedanaesteraca.

Tresao je itekako i protivničke mreže, u dresu Hajduka 121 put, u Bordeauxu 20, Cannesu 34, Paris Saint-Germainu 20, Sochauxu 4, Nice 17, te reprezentaciji bivše Jugoslavije 25.       

Izvor: Al Jazeera