Zmijanjski vez: Dug put do liste UNESCO-a

Zmijanjski vez uvršten je u UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Uz Stari Most u Mostaru i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji su na toj listi još iz vremena Jugoslavije, ovo je prvi upis nematerijalne baštine Bosne i Hercegovine.

Zmijanjski vez potiče iz sela na planini Manjača kod Banje Luke, izvještava Ljiljana Smiljanić, reporterka Al Jazeere.

Plave niti na bijelom platnu osnova su Zmijanjskog veza. Do sredine 19. vijeka to je bila crna vuna na lanenom platnu, koju su žene sa Zmijanja bojile biljkama i njome ukrašavale odjeću i posteljinu.

Geometrijski oblici

Sa Zmijanja je i porodica Dragice Mamić. Odavno želi da nauči taj vez, priča Dragica. Zato se priključila školi zmijanjskog veza.

“Davno sam nekad radila kao dijete. Majka mi je to pokazivala. Onda je u mom životu nastupio period školovanja, zaposlenja, brak, porodica… Ove godine sam otišla u penziju i tako se vratila ta želja da ponovo radim ono što sam davno radila i da ponovo osjetim tu ljepotu, koju sam nekada osjećala”, govori Dragica Mamić.

Iglom se prave krstići, koji se spajaju u razne geometrijske oblike. Motivi su još kolo i cvjetovi. Svaki motiv ima svoje značenje – sreću u porodici, dobro zdravlje, zdravo potomstvo.

Djevojke sa Zmijanja ukrašavale su svoje nošnje što bogatijim vezom, kako bi pokazale da su spremne za udaju.

“Mene je to zainteresovalo, prvenstveno zbog očuvanja naše tradicije i običaja, zato što mi je porodica sa Zmijanja, pa sam htjela da naučim nešto više o tome”, kaže Željana Pantelić, studentica historije iz Banje Luke.

Škola veza

Školu veza godinama organizira humanitarno udruženje žena iz Banjaluke. Prenose i druge vještine: pletenje, tkanje, izradu posebne čipke, tzv. banjalučko keranje. Sve je počelo prije 22 godine, kada su organizirale radionice za žene iz izbjegličkih kampova.

“Mi smo ugledali prelijepo bogatstvo ornamenata, šara, tehnika rada, boja i čitavo bogatstvo izraza. I tada smo počeli da pišemo te šeme i izraze i do danas imamo veliku arhivu”, navodi Galina Marjanović, aktivistica humanitarnog udruženja žena ”Duga”.

Tu se našao i zmijanjski vez, pa je ovo udruženje zajedno sa još nekoliko sličnih organizacija pomoglo u pripremi nominacije za UNESCO. Jedan od uvjeta je bio da žene i danas znaju i koriste taj vez.

“Zmijanjskim vezom rađeni su svi odjevni predmeti. Cvjetovi su jedan od najstarijih simbola ovog veza”, izvještava Smiljanić.

Dug put

Predvodnik tima za nominiranje zmijanjskog veza Vladimir Đukanović kaže da je put bio dug. Trebalo je usvojiti potrebne konvencije i zakone. Ovo je prvi upis u bilo koju UNESCO-ovu listu poslije 1995. godine, kaže Đukanović.

“Trenutno se vodi istraživanje ‘Ovčarstvo na Manjači i Vlašiću’. Na primjer, evo, vlašićki sir je odličan element za upis u nematerijalno-kulturno naslijeđe. Sad treba da izađe i knjiga ‘Vodenice Bosanske Krajine’. Sve su to istraživanja, koja će biti publikovana i prikazana, a samim tim i sačuvana od zaborava”, ističe Đukanović, kustos Muzeja Republike Srpske.

Prijedloga je sve više, kažu u Muzeju Republike Srpske. Sljedeće godine planirane su i nove nominacije za UNESCO.

Izvor: Al Jazeera