Znaš li, prijatelju, kako miriše Sarajevo?

Svjedok: Merima Halimanović-Bravić

Miriše Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke.
Poput stare hanume sa Vratnika.
Miriše šamijom moje nane.
Miriše somunom ramazanskim.
Miriše Tabijom i barutom topa tabijskog.
Miriše Miljackom, Bembašom, ćuprijama.
Miriše, bolan, prijatelju… Osjeti i ti malo.
Miriše džamijom i minaretom, miriše crkvom, Sinagogom i Sahat-kulom starom.
Miriše Saračima i Kovačima, Sedrenikom i Bistrikom…
Miriše, prijatelju, stani malo pa miruhni.
Miriše vodom sa Sebilja i drugih česmi.
Miriše ćevapima, burekom, sirnicom, krompirušom. Miriše kahvom prženom, osjetiš li?
Miriše bakrom i kalajom, miriše kaldrmom.
Miriše ljudima, stranim i domaćim, poznatim i nepoznatim.
Miriše, prijatelju, Sarajevo i krvlju i suzom.
Suzom majke koja je sina dala da bi Ti danas mogao mirisati Sarajevo.
Zato stani pa duboko udahni, Osjetit ćeš još više nego što ti rekoh, Jer još više i ljepše miriše Sarajevo