ZOI 2012. na Mejtašu

ZOI '84: Učestvovalo je 1272 sportista iz 49 zemalja, a sa Igara je izvještavalo više od 4500 novinara (AFP)

Piše: Nada Salom

Sarajevski portali puni su, ovih dana, amaterskih videosnimaka koje prate duhoviti nazivi: Jumping na Vratniku, ZOI 2012. na Mejtašu, Skokovi sa balkona na Ilidži, Snowboarding in Sarajevo… na kojima mladići izvode prave vratolomije, te, samo u donjem rublju, manje-više uspješno skaču u hrpe snijega…

Roditelji, iako tvrde da nisu u panici, za svaki slučaj prazne police u samoposlugama, po sistemu ako u redu pred blagajnom vide da neko nosi školjku jaja, trče barem po dvije. Najviše se, ipak, traže plastične lopate, a prioritet u čišćenju imaju – automobili. Sredovječne Sarajlije, vrteći glavom pred neočišćenim ulazima, nostalgično prizivaju entuzijazam koji je vladao u vrijeme Olimpijade.

U zemlji “meda i krvi”

Za zvanično sjećanje na ZOI ‘84 “zadužen” je Ibrahim Spahić, prvi čovjek festivala Sarajevska zima. Dok snijeg uporno pada, promovira spot Snijeg i pahuljica. Uspomenu čuva i dvorana Zetra, 1992. godine potpuno spaljena, a obnovljena i uz pomoć Međunarodnog olimpijskog komiteta. Zapravo, čuvaju je olimpijski krugovi visoko na dimnjaku koji odolijevaju sniježnim naletima.

A u olimpijskoj dvorani Zetra ovih dana trebalo bi da se održi dugo iščekivana premijera filma “U zemlji krvi i meda”, redateljski i scenaristički prvijenac Angeline Jolie.


Jolie: Premijera filma u olimpijskoj dvorani Zetra

Sarajlije se nadaju da nevrijeme neće spriječiti da bosanskohercegovačkoj publici film predstavi sama Jolie i mnogobrojna ekipa filma, predvođena glavnim glumcima Zanom Marjanović i Goranom Kostićem.

” Premijera filma u februaru znači mi više od bilo koje premijere uz koju sam vezana. Moja porodica i ja radujemo se što ćemo doći u Bosnu i podijeliti taj trenutak s izvanrednom glumačkom ekipom filma”, izjavila je redateljica Jolie.

Ne znamo da li će se, ako uistinu stigne u Sarajevo, neko sjetiti i kazati joj da Zetra Sarajlijama nije bila samo olimpijski objekat, već kako se to govorilo za sve što je nicalo na Jahorini, Trebeviću, Igmanu – olimpijska ljepotica. Bilo je to vrijeme čudesnog entuzijazma koji se poredio sa ho-ruk zamasima lopata na omladinskim radnim brigadama poslije Drugog svjetskog rata.

Jer, od 18. maja 1978. godine kad je stigla vijest iz Atine da je na zasjedanju Međunarodnog olimpijskog komiteta za domaćina 14. Zimskih olimpijskih igara odabrano Sarajevo, sve je zahvatila prava euforija. Mada mnogi nisu znali što će se sve događati u narednih šest godina, bili su ponosni već na samu činjenicu da smo “pobijedili” Japan (Saporo) i Švedsku (Göteborg), pa i Francusku (Chamonix) koja je u međuvremenu sama odustala. Dobili smo tri glasa više od Japanaca i Sarajevo je ušlo u istoriju!

Bilo je i ljubomore u “jedinstvenoj” zemlji Jugoslaviji. Tako je I. Lasić svojevremeno zablježio da su u Sloveniji, “smučarskoj deželi” paralelno sa zahuktavanjem građevinskih poduhvata na olimpijskim objektima oko Sarajeva “krenule i političke spletke i operacije nad oronulim predsjednikom SFRJ Josipom Brozom Titom”, te kako je “rukovodstvo Slovenije u razgovorima sa Titom na Brdu kod Kranja u proljeće 1979. godine, ‘najvećeg sina naših naroda’ ubjeđivalo da se odustane od Olimpijade”. 

Ostalo je zabilježeno da je organizacija 14. ZOI stajala 142,6 miliona dolara, polovina prihoda ostvarena od prodaje prava na TV prijenose – sarajevsku bijelu olimpijadu pratilo je dvije milijarde gledalaca.

“No, Titu k'o Titu, uvijek slabom prema Bosni, slovenačke podvale su ušle na jedno a izašle na drugo uho. Akcija pretvaranja Sarajevske olimpijade u politički neodgovoran, preskup, pa čak i nepatriotski čin je potpuno propala. Ipak, u raznim varijacijama, sve do samog završetka Olimpijskih igara 1984, sa raznih strana bivše Jugoslavije nastavila su stizati ozbiljna upozorenja kako će Bosanci zaviti Jugoslaviju u crno” (I. Lasić).

Povijest/historija/istorija će pokazati da su to učinili, ni nepunu deceniju nakon Olimpijade, neki drugi, a da je najveću cijenu platila Bosna, a s njom i olimpijsko Sarajevo.

Ono isto koje su do Olimpijade vodili legendarni gradonačelnici Anto Sučić (predsjednik Izvršnog komiteta OK ZOI), Emerik Blum i Uglješa Uzelac, čija je slika mahanja zastavom na stadionu koji danas nosi ime proslavljenog fudbalera Asima Ferhatovića Haseta, obišla svijet.

Ostalo je zabilježeno da je organizacija 14. ZOI stajala 142,6 miliona dolara, polovina prihoda ostvarena od prodaje prava na TV prijenose – sarajevsku bijelu olimpijadu pratilo je dvije milijarde gledalaca.

Prodato je 250.000 ulaznica, od čega u inostranstvu 200.000. Učestvovalo je 1272 sportista iz 49 zemalja, a sa Igara je izvještavalo više od 4500 novinara. Nakon 14. ZOI gradu je ostalo pored olimpijskih objekata i 2850 novoizgrađenih komfornih stanova, nekoliko hotela…

Skijaš Jure Franko je osvojio prvu medalju za Jugoslaviju na ZOI u istoriji – srebrnu medalju u veleslalomu, a uvijek duhovite Sarajlije pozdravljale su ga parolama “Volimo Jureka više od bureka”.

Trideseta i stota obljetnica

A u vrijeme pred Olimpijadu sve fasade su restaurirane pod budnim okom nedavno preminulog arhitekte Nedžada Kurte, a sve Sarajlije su se  utrkivale da što ljepše urede svoja stubišta i ulaze.

Ostalo je, također zabilježeno, da nikada nismo bili niti ćemo biti tako ljubazni i tako pošteni – vraćani su izgubljeni novčanici puni šuškavih dolara, a preostale Sarajlije i danas zaobilaze restoran koji je “zapalio” (prevario) glumca Kirka Douglasa za petsto dolara. Možda za manje, ali je sramota bila velika. Srećom, jedina.

O onom drugom, pozitivnom na svakom koraku grada u kojem su  ulice bile ispunjene kapama svih naroda i nacija, u kojem su se čuli brojni jezici, a engleski još nije bio “obavezan”, svjedoče i naslovi danas požutjelih stranica novina: Imamo šta naučiti od Sarajeva, Grandiozan pothvat, Grad mira i prijateljstva, Olimpijsko Sarajevo pozdravlja svijet, Olimpijski primjer svijetu, Pomaknute granice snova

Uoči 28. rođendana 14. ZOI u gradu opkoljenom snijegom za koji se  tako usrdno molilo Bogu i Allahu tog 7. februara 1984. godine, ništa ne sjeća na Olimpijadu. I Sarajevska zima će morati pomjeriti zbog nevremena svoje programe.

Preostaju samo duhoviti videozapisi neke nove mladosti koja može na Wikipediji pročitati: “ZOI 1984 se često smatraju najblistavijim trenutkom u historiji Sarajeva, Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, i u mnogo čemu su predstavljale antitezu svega što je Sarajevo pogodilo osam godina kasnije.

Zbog toga se javila inicijativa da Sarajevo postane domaćin nove zimske olimpijade, koja bi se 2014. održala na 30. obljetnicu ZOI 1984, odnosno 100. obljetnicu sarajevskog atentata, te tako zauvijek zakopala mračnu prošlost.” (!?)

Izvor: Al Jazeera