Zoran Batrović: Reprezentacija Jugoslavije bila je sila
Bivša Jugoslavija imala je sjajnih napadača, a jedan od njih bio je čuveni Zoran Batrović, koji je nogometnu abecedu učio i usavršavao u crnogorskim klubovima da bi potom bljesnuo u dresu Prištine i Partizana, u kojima ga i najviše pamtimo.
“To je bilo normalno u to vrijeme, da igram za klubove gdje sam ustvari rođen, u Crnoj Gori. Igrao sam za Zetu, Sutjesku iz Nikšića, Jedinstvo iz Bijelog Polja, Budućnost. Gdje god sam igrao, bio sam najbolji strijelac, uživao sam u tome da dajem golove”, kaže legendarni napadač.
Iz Prištine u Partizan
Sljedeća destinacija Zorana Batrovića bila je Priština.
“To je bilo zlatno doba fudbala u Prištini. Igrali smo sjajno, stadion je uvijek bio dupke pun, bukvalno uz aut-liniju. Vodio nas je Fuad Muzurović, koga želim posebno istaći u svojoj karijeri, uz Fahrudina Jusufija.”
Iz Prištine u Beograd, na čuveni vječiti derbi, po trofej… U 82 utakmice postigao je 32 gola.
“To su nezaboravni dani provedeni u Partizanu. Odigrao sam mnogo utakmica za pamćenje. Naravno, vječiti derbiji su ispred svega, preko 100.000 gledalaca. Izdvojio bih i mečeve na inostranoj sceni protiv Rome u Beogradu i Slavije.”
I pored svih utakmica, njegovu karijeru obilježilo je finale tadašnjeg Kupa maršala Tita.
“Poslije 32 godine osvojili smo Kup, savladavši Velež 6:1. Igrali smo sjajno te sezone 1988/89, a kruna je bio taj toliko željeni trofej. Pored mene, dvostruki strijelac u finalu bio je Vučićević, te Milojević, Vokrri i Vermezović. A igrali su još Omerović, Sredojević, Bajović, Petrić, Spasić, D. Brnović, Župić i Šćepović.”
Zaista je to bila sjajna generacija “crno-belih”, koju i danas pamte navijači Partizana.
“Mi smo bili sjajan tim na terenu i izvan njega. Jedno veliko drugarstvo. Inače, pored ovih nabrojanih, ja sam igrao u generaciji Radanovića, koji je bio istinski vođa ekipe, zatim tada talentovani Pantić i Bogdanović. Kada spominjem mlade, u to vrijeme nisu puno dobivali priliku zbog one starosne granice.”
Iz Deportiva u banjalučki Borac
Kao što je poznato, u bivšoj Jugoslaviji tek nakon navršenih 28 godina moglo se ići u inozemstvo, pa je tako Zoran Batrović u 29-oj otišao u Španiju.
“Poslije Partizana uslijedio je odlazak u Deportivo La Corunu, gdje sam se zadržao samo godinu, jer već tada sam bio blizu tridesete i teško je bilo potpisivati novi ugovor. Inače, zajedno sa mnom bio je i Borče Sredojević, moj saigrač iz Partizana, a poslije su došli Vladislav Đukić i Dragi Kanatlarovski. U svakom slučaju, lijepo iskustvo i trenuci za pamćenje, igrati u španskoj ligi.”
Nakon La Corune uslijedio je povratak na prostore bivše Jugoslavije, i to u banjalučki Borac.
“Borcu je bio potreban napadač i ja se nisam dvoumio. Došao sam u Banju Luku, gdje je također bila jedna sjajna generacija – Jakovljević, Malbašić, Memić, Špica… To je bilo devedesete godine…”
Kao i mnogima u karijeri, krug se na kraju zatvorio odakle je sve i počelo.
“Tako je nekako ispalo da sam karijeru završio ovdje u Crnoj Gori. Sa 33 godine oprostio sam se u dresu Mogrena iz Budve. Bilo je vrijeme da se oprostim i nisam žalio. Ostvario sam svoje snove igrajući za ove klubove brojne velike utakmice.”
Jedan nastup u dresu reprezentacije
S druge strane, Batrović nije uspio napraviti zapaženu reprezentativnu karijeru.
“Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao sam samo jedan meč, i to 12. septembra 1984. protiv Škotske (1:6) u Glasgowu. Jedina utjeha bila je što sam bio asistent kod jedinog našeg gola. Tada me pozvao selektor Miloš Milutinović. Poslije me nije bilo, ali, realno, bila je žestoka konkurencija. Tadašnja reprezentacija Jugoslavije bila je sila.”
Batrović se u razgovoru osvrnuo i na današnje reprezentacije s prostora bivše Jugoslavije.
“I danas su to jake reprezentacije. Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija mogu parirati svakoj reprezentaciji u Evropi. Što se tiče Crne Gore, limitirana je, mada ih sjajno vodi selektor Ljubiša Tumbaković. Bili su dobro krenuli, ali vidjet ćemo.”
Danas Zorana nema u fudbalu, ali ima Veljka Batrovića, njegovog sina.
“Veliki je bio talenat i to i danas pokazuje. Prošao je škole fudbala u Bubamari, Partizanu, Mogrenu. Poslije se kratko zadržao u Zeti. Do sada je igrao u Poljskoj, u Widzewu iz Lodza, pa je preselio u Sloveniju, u Zavrč, a trenutno je u Domžalama. Bili su za njega zainteresovani Olimpija i Željo, ali u Domžalama mu je dobro. Ima 22 godine i na njemu je sve”, kaže na kraju Zoran Batrović.
Izvor: Al Jazeera