Žrtve Hude jame bit će premještene u Maribor

Ovih dana u Sloveniji će početi premještanje posmrtnih ostataka žrtava masovnog zločina iz 1945. iz rudnika Barbarin rov u Hudoj jami kod Laškoga, potvrdila je u razgovoru za Slovensku televiziju Dragica Bac iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku.

Vlada je za to osigurala 800.000 eura s ciljem da se izvrši dostojan ukop svih žrtava kako bi se zatvorilo to bolno poglavlje, kazala je Bac.

Projekt izmještanja i ukopa blizu tri tisuće ubijenih na mariborskom groblju Dobrava, gdje se nalazi  Park sjećanja za ubijene u poratnim likvidacijama vojnika poraženih vojski i civila, potrajat će do kraja iduće godine.

Na novom mariborskom groblju Dobrava, prije desetak godina je postavljen spomenik s napisom “Mrtvima u spomen, živima u opomenu”.

“Cijela je Slovenija posuta kostima ubijenih”, kazala je Bac u razgovoru za Slovensku televiziju, podsjetivši na gotovo 600 do sada evidentiranih masovnih grobnica iz tog perioda širom države, prenosi Hina.

U zapuštenom rudniku blizu Celja u ožujku 2009. godine otkrivena su mumificirana tijela 432 žrtve u više slojeva, a povjesničari po visini slojeva u susjednoj rudarskoj jami vjeruju da je u njoj još 2.200 do 2.500 ubijenih, pa će i njihovi posmrtni ostaci biti iskopani i premješteni u Maribor, gdje je u šumi kod Tezna još veće poratno stratište,

Šok i suočavanje s prošlošću

U njemu je ubijeno i mnogo hrvatskih žrtava u proljeće i ljeto 1945, pri završetku ratnih operacija.

Otkrivanje žrtava Hude jame u 2009. godini izazvalo je u Sloveniji i širem međunarodnom okruženju svojevrstan šok – iako se za lokacije stratišta i ranije znalo, ali se o tome šutjelo – zbog toga jer su tijela žrtava bila sakrivena iza sedam betonskih, željeznih i glinenih pregrada, kako zločin ne bi dospio u javnost.

“Kad sam toga dana došao u Hudu jamu i pogledao užasan prizor, zaplakao sam”, kaže dr. Mitja Ferenc, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Ljubljani koji je vodio vladin projekt sondiranja i otkapanja žrtava u nekoliko stotina masovnih grobnica.

On ne smatra da je suočavanje s prošlošću još završeno i upozorava da do dostojnog pokapanja žrtava dolazi prekasno jer država nije osiguravala dosta sredstava i potpore istraživačima i svom povjerenstvu za tzv. “prešućene grobove”.

S njiim se ne slaže povjesničar Jože Dežman, koji je tu komisiju vodio i smatra da je Huda jama na Slovence imala katarzični učinak za suočavanje s prošlošću.

“Od Hude jame prije šest godina mnogo se toga dogodilo, došlo je do plodotvornog dijaloga o tom problemu”, kazao je Dežman za Slovensku televiziju.

“Šest godina nije mnogo, reakcijsko vrijeme nije bilo kraće niti u drugim društvima koja su suočena sa zločinačkim dijelom svoje povijesti”, kazao je Dežman.

Iako neke civilne udruge smatraju da bi žrtve Hude jame trebale ostati i biti dostojno ukopane tamo gdje su i umrle, njihov ukop u Mariboru prihvatili su vlada i šira javnost zbog bojazni da bi se Huda jama mogla pretvoriti u svojevrstan “antikomunistički muzej” koji bi zlorabila dnevna politika.

Osim toga, Ferenc upozorava da se od kosturnice u samoj Hudoj jami odustalo jer su tijela žrtava većim dijelom mumificirana, pa ih je potrebno ukopati na klasičan način, za što na stratištu nema odgovarajućih uvjeta.

Prema istraživanjima slovenskih povjesničara,  za likvidacije na potezu od Laškoga do Hrastnika u tom dijelu Slovenije bila je zadužena lokalna organizacija KNOJ-a u koju je bilo uključeno nekoliko stotina pripadnika partizana i njihovih simpatizera.

Niko nije optužen

Žrtve su, kazuju povjesničari i očevici, pred rudnik dovođene kamionima, morale su sa sebe skinuti odjeću, a kasnije, nakon ulaska u rudnik na mjesto gdje će poginuti, i obuću.

Ubijani su uglavnom mecima u glavu, a oni koji su se opirali ili odbili izuti, također i hladnim tupim oružjem, uglavnom rudarskim čekićima.

Među njima je bilo i žena i djece, a dio žrtava ostavljen je živ ili ranjen da umre u užasnim okolnostima, što je pokazao i raspored žrtava nakon otkopa jer je bilo očito da su neke od njih došle do prve pregrade, pokušavajući izaći na slobodu te tamo morale stati i umrijeti.

Iako su mnoga od imena izvršitelja zločina i naredbodavaca poznata, nitko zbog zločina u Hudoj jami nije bio optužen niti nakon osamostaljivanja Slovenije i otkrivanja masovnih ubojstava u poratnom periodu na njenom tlu.

Najveći dio osumnjičenih počinitelja i naredbodavaca danas je mrtav, navode povjesničari i istraživači.

Neki od njih zato sumnjaju da je još umoguća lustracija ili ideološko pomirenje nakon podjela iz Drugog svjetskog rata, ali i pravo suočavanje s traumatičnom prošlošću.

Izvor: Agencije