Žrtve prisilnog preseljenja traže pravdu

Članovi Skupštine u Francuskoj raspravljaju o prijedlogu vezanom za mračno poglavlje kolonijalne historije. Između 1963. i 1982. godine stotine djece iz prekomorske teritorije Reunion u Indijskom okeanu prisilno su odvojene od porodica i preseljene u Francusku, i to kao dio službene politike naseljavanja ruralnih dijelova Francuske.

Većina te djece nikad više nije vidjela roditelje. Mnogima je bila potrebna psihijatrijska pomoć, a neka su čak počinila samoubistvo. Valerie, Jean Jacques i Jean-Philippe posjetili su Pariz skoro 50 godina nakon svog prvog dolaska u Francusku. Kao djeca, svi su odvojeni od porodica i prisilno naseljeni u toj zemlji. Obećan im je bolji život, ali su, umjesto toga, proživjeli pravu noćnu moru.

“Sve je ličilo na logor. Svugdje je bila bodljikava žica. Kad bismo pobjegli, pozvali bi policiju. Imali su oružje, pse i bičeve. Kad bi uhvatili djecu, stavljali bi ih u ćelije”, ispričao je Jean Jacques Martial.

Plan vlasti bio je da se poveća stanovništvo dijelova ruralne Francuske. Reunion je 60-ih bio siromašan i prenaseljen otok. Odvedenoj deci obećano je da će ići u Pariz, ali pokazalo se da su to bile laži.

Priznati šta se desilo

“O ovome se mora učiti u školama i na univerzitetima. Ljudi moraju znati šta smo proživjeli. To se desilo prije samo 50 godina, ne tako davno. Mislim da naša priča mora biti uvrštena u francusku historiju, kako bi se to poglavlje zatvorilo”, smatra Valerie Andanson, žrtva prisilnog preseljenja.

U Pariz su došli kako bi svjedočili o onome za šta se nadaju da će biti prvi korak u postizanju pravde.

Mnogi Francuzi ne znaju za ovu žalosnu epizodu u nedavnoj kolonijalnoj prošlosti Francuske. Međutim, to bi se trebalo promijeniti u Skupštini Francuske, gdje bi političari prvi put trebali priznati umiješanost i krivicu Francuske.

Ovo je simboličan uspjeh za žrtve i političarku, koja i sama potiče sa Reuniona.

“Trenutno nedostaje stranica historije Francuske i mog otoka. Tu stranicu još nismo ispisali. Moramo ovo učiniti, mirno i objektivno, kako bi sve žrtve prisilnog preseljenja pronašle mir”, kazala je Ericka Bareigts, članica Parlamenta.

Valerie, Jean Jacques i Jean-Philippe ne žele finansijsku naknadu. Njihova želja je da Francuska prizna šta im se dogodilo i da se pobrine da se nešto slično nikad ne ponovi.

Izvor: Al Jazeera