Zuko Džumhur ponovo među Hercegnovljanima

'Zuko Džumhur je čovjek koji je mnogo uradio za Herceg Novi', rekao je Miraš Martinović (Al Jazeera)

“Možda u Herceg Novom i ima loših ljudi, ali ja do sada nijednog takvog tu nisam sreo.”

Tako je svojevremeno govorio čuveni hodoljubac Zulfikar Zuko Džumhur, koji je posljednjih 20 godina života bio njegov stanovnik. Ipak, ovaj crnogorski primorski grad još se nije odužio poznatom i omiljenom piscu, putopiscu slikaru, karikaturisti…

Kafana u kući nobelovca

Andrić je u Herceg Novom sagradio kuću 1964. godine, kada se sa suprugom Milicom doselio iz Beograda. Nakon Andrićeve smrti općina Herceg Novi otkupila je kuću od njegovih nasljednika s namjerom da ubuduće služi kulturi i umjetnosti. Ali, to još nije ostvareno. Posljednjih dvadesetak godina kulturni poslenici gotovo su zaboravili da kuća postoji jer je bila pretvorena u kafanu.

Trojica književnih velikana Stevan Raičković, Zuko Džumhur i Dušan Kostić, koji su dio života proveli u Novom, svojevremeno su od lokalnih vlasti tražili da se kući nobelovca Iva Andrića odredi prikladna namjena.

Miraš Martinović sjeća se da njihov zahtjev nije otkucan na pisaćoj mašini, nego ga je ispisao Raičković, a sva trojica potpisala. Umjetnici, NVO sektor i grad saglasni su da Andrićeva kuća služi služi kao prostor za rad umjetnika i organizovanje kulturnih manifestacija.

“Uz sve posebnosti koje ima, Herceg Novi treba da je posebno ponosan na Andrićevu kuću, u kojoj je jedini naš nobelovac živio čitavu deceniju. Ta činjenica za ovaj grad treba da bude posvećenički obavezujuća jer ga izdvaja među gradovima, dajući mu još jednu autentičnost i posebno značajnu vrijednost”, ističe Miraš Martinović.  

On misli da, pod uslovom da se prihvati prijedlog da kuća, uz pomoć Zadužbine Iva Andrića iz Beograda, bude memorijalni (muzejski) objekat, “Andrićeva kuća treba da ima rang institucije od posebnog značaja, za opštinu Herceg Novi, ali i za državu Crnu Goru. Tu treba da budu ljudi akademskih zvanja i znanja i širokih i humanih vidika. Andrić nije birao čitaoce, zato ni njegova kuća ne treba da bira dolaznike. Činiti što tako bilo bi opšte beščašće i svetogrđe.”

Kuća Iva Andrića u vlasništvu je Herceg festa, koji je krovna organizacija kulture u Herceg Novom.

Ovih dana najavljeno je da će ta nepravda biti ispravljena iduće godine postavljanjem spomen-biste, najvjerovatnije u blizini njegove omiljene kafane “Hercegovina”.

Ta inicijativa stara je više godina. Posljednja datira od prije dvije godine. Nju je potpisalo 14 novinskih intelektualaca, književnika, slikara, novinara… Među njima su bili poznati crnogorski slikar Vojo Stanić i književnik Miraš Martinović, koji žive u Herceg Novom.

“Osjećajući respekt i poštovanje prema djelu Zuka Džumhura, sjećajući se njegovog gotovo dvodecenijskog boravka u Herceg Novom, a posebno doprinosa koji je kroz svoje emisije Hodoljublja, kroz reportaže i tekstove objavljivane u ondašnjiim prestižnim jugoslovenskim medijima, afirmisao naš grad, predlažemo da se ovom svestranom umjetniku, piscu i putopiscu u Novom, koji je mnogo volio – podigne spomen-bista”, navodi se u obrazloženju te inicijative.

Piće sa Zukom

U Opštini kažu da je inicijativa za postavljanje spomen-obilježja Zuki Džumhuru poželjna i opravdana.

“Džumhur je sigurno jedan od stvaralaca koji je zaslužio da mu se grad na ovaj način oduži. S tim u vezi, već su učinjeni određeni koraci”, saopšteno je prošle sedmice iz kabineta predsjednice Opštine Herceg Novi Nataše Aćimović.

“Spomen-obilježje najbolje je podići kod stare kafane ‘Hercegovina’, gdje je Zuko često sjedio u jednom kutku. No, možda i nije toliko važno gdje će ono biti postavljeno, važnije je da se zna da je on živio u ovom gradu. On je o Herceg Novom pisao u mnogim medijima bivše Jugoslavije, a u čuvenoj TV-emisiji Hodoljublja često je pominjao Novi i Praznik mimoze. Zuko je čovjek koji je mnogo uradio za Herceg Novi”, rekao je jedan od inicijatora podizanja spomen-obilježja, književnik Miraš Martinović.

Stari Novljani još pamte “Zukovu stolicu” u kafani “Hercegovina”. I potpisnik ovih redova imao je zadovoljstvo da osamdesetih godina jednom razgovara sa Zukom i njegovom suprugom Vezirom u toj kafani. 

Hercegnovska novinarka i dramska spisateljica Marija Čolpa kaže da je i Upravni odbor Matice crnogorske slao dopise prethodnoj vlasti u Herceg Novom da se postavi spomen-obilježje Zuku Džumhuru, ali oni su na sve to ostali gluvi.

“Sada predlažem da se napravi obilježje na ‘njegovom omiljenom mjestu’, a to je terasa kafane ‘Hercegovina’, i to da se postavi skulptura u prirodnoj veličini kako Zuko sjedi za svojim stolom. Tako bi se dobila još jedna dimenzija: popiti piće sa Zukom. On bi nam bio beskrajno zahvalan da se ikako može glasnuti s onoga svijeta. Ipak, bio je boem i ne priliči da se izlivaju ploče, biste i slične standardizovane oznake za iskazivanje poštovanja liku i djelu čovjeka koji duhom još ‘stanuje’ u ovom primorskom gradu”, kaže Marija Čolpa.

Zaljubljenik u Herceg Novi

Ona podsjeća da je gradski “oriđinal” – dimnjačar Njujo dobio centralno mjesto u gradu, pa ga prolaznici vuku za nos, neupućeni misle ko zna šta je bio.

“A mjesto mu je više na nekom oluku, krovu… nego na tako značajnoj poziciji, a da ne govorimo o bistama znamenitim i uvaženim ljudima koji neprimjećeni ‘stanuju’ u vrtovima i parkovima Herceg Novoga”, kaže Čolpa.

Kuća Ive Andrića u Herceg Novom

„Kada je došao u Herceg Novi da ostane onih nekoliko dana, koliko je planirao, padale su kiše. Četrdeset dana, neprestano, pričao mi je. Kao u Markesovom romanu Sto godina samoće. I taman su pomišljali supruga i on da napuste ovaj grad kiše su stale. Njegova magija ih je osvojila i ostavila“, priča Martinović.

“Došao sam da u Herceg Novom proboravim nekoliko dana, a ostao sam mnoge godine!”, govorio je kasnije Zuko sjećajući se tih dana.

Poštovani Džumhur

Zuko je u Herceg Novom živio kao podstanar, kod sarajevskog inženjera Alije Kurtagića, u naselju Savina.

“A mnogi su mislili da on ovdje ima vilu”, kaže Martinović.

Koliko je Zuko bio omiljen i poštovan u Novom svjedoči i ponuda Novljana da, nakon odlaska Iva Andrića u Beograd, baš on živi u njegovoj kući u naselju Topla. Zuko je odbio ponudu: “Ko sam ja da živim u Andrićevoj vili?”

Javnosti je manje poznato da je Džumhur jedini kome je predgovor za knjigu Nekrolog jednoj čaršiji napisao nobelovac Andrić. Bili su veliki prijatelji.

Za Novljane je Zuko bio jedan od najvećih boema svoga vremena.

U Novom se još rado prepričavaju anegdote vezane za život Zuke Džumhura.

Grad umjetnika

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka Herceg Novi je s pravom nosio epitet – grad umjetnika. U njemu su tih godina stalno boravili Ivo Andrić, Mihailo Lalić, Branko Lazarević, Dušan Kostić, a povremeno Mak Dizdar, Ahmet Hromadžić, Stevan Raičković, Izet Sarajlić, Branko Ćopić, Arsen Dedić, Radonja Vešović. Dolazila je i Desanka Maksimović. U Herceg Novom su boravili makedonski pjesnik Radovan Pavlovski i crnogorski pjesnik Radovan Zogović.

Osnivač Herceg Novog jest bosanski ban Tvrtko I Kotromanić (1353-1391). Nakon njegove smrti Novi je ostao u posjedu vojvode Sandalja Hranića (1392-1435). Kad je Hranić umro, Novi je pripao njegovom sinovcu, humskom knezu, a kasnije i hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači (1435-1466). Evlija Čelebija boravio je u Herceg Novom 1664. godine i svoje zabilješke o tom boravku objavio u djelu Hronika putovanja.

S nepunih 12 godina u Herceg Novi došao je u školu crnogorski pjesnik i vladar Petar II Petrović Njegoš (1813-1851). Pripovjedač i romansijer Simo Matavulj (1852-1908) živio je u Herceg Novom 1874. godine. 

Kada je obolio i kada su ga prijatelji posjećivali i pitali šta mu je, on bi odgovarao: “Ma ništa. Samo su me stigli alali”. Kako im nije bilo jasno o čemu govori, Zuko im je pojasnio u svom stilu: “Dok sam bio zdrav, svi su mi govorili te ‘alal ti vjera Zuko, koliko možeš da pojedeš’, te ‘alal ti vjera koliko možeš da popiješ'… I, eto, stigli me alali.”

Plaćanje računa

Često je provodio vrijeme i u kafani “Pod lozom”, gdje je imao svoj sto i stolicu i sjedio, u kariranom sakou, sa čašicom loze.

Zuko, sjećaju se Novljani, najčešće nije nosio novčanik. Znao je reći u šali: “Šta imam da se nadmećem s Crnogorcima, koji hoće da se biju, prepiru i utrkuju ko će platiti piće u kafani?”

O plaćanju kafanskih računa brinula je njegova blagorodna supruga Vezira. Ona je nosila novčanik.

Zuko je sa suprugom navraćao u hercegnovski Arhiv, gdje je čitao knjige i često poklanjao one iz svoje biblioteke.

“U Herceg Novom nigdje znaka da je Džumhur u njemu živio. Ali, negdje u dubini duše ovoga grada, Zukova je duša!… To je najbitnije. A sve ostale nepravde su privremene… Mogu biti ispravljene, ali i ne moraju, ali nadam se da će mu se ovaj grad konačno bar malo odužiti nekim spomen-obilježjem”, kaže Miraš Martinović.

Zuko je bio zaljubljen u Herceg Novi. Govorio je: “Postoje gradovi koji vam drže dušu, jer imaju prošlost. Herceg Novi ima i dušu i istoriju.”

Umro je 27. novembra 1989. godine u hercegnovskom hotelu “Plaža”. “Odoh ti ja, Vezira”, rekao je svojoj ženi, uhvatio je za ruku i umro.

Sahranjen je dva dana kasnije u rodnom Konjicu, na Dan SFRJ.

Izvor: Al Jazeera