Zašto izraelski lobi nastoji smijeniti šefa britanske policije

Piše: Ayoub al-Raimi

London – Šef britanske policije Mark Rowley suočava se sa velikim pritiskom za podnošenje ostavke u kampanji koju vode izraelski lobi i britanska krajnja desnica, zbog, kako kažu, popustljivosti policije prema propalestinskim demonstracijama, posebno u glavnom gradu, Londonu.

Žestina kampanje protiv britanske policije povećala se nakon širenja snimka rasprave između britanskog policajca, jevrejskog aktiviste i vođe britanske „Alijanse antisemitizma“, koja podržava Izrael.

Jevrejski aktivista je stojao u blizini propalestinskih demonstracija, a policajac ga je zamolio da se udalji jer bi njegovo prisustvo moglo predstavljati provokaciju za demonstrante. Proizraelski lobi je iskoristio ovaj snimak da optuži policiju da je naklonjena propalestinskim demonstrantima na račun Jevreja u Britaniji.

Britanska policija ubrzo je izdala saopćenje u kojem se izvinjava ovom jevrejskom aktivisti, ističući da se njegovo prisustvo sa nizom drugih aktivista u blizini propalestinskih demonstracija smatra provokativnim činom i može naštetiti javnoj sigurnosti.

Ali to nije spriječilo krajnju desnicu i izraelski lobi da zatraže smjenu novoimenovanog šefa policije Marka Rowleya, u kampanji koja prikriva žestoku bitku koju vodi izraelski lobi i bivša ministrica unutrašnjih poslova Suella Braverman, kako bi podstakli policiju da spriječi propalestinske demonstracije.

Stari sukob

Trenutni sukob između britanske policije, s jedne strane, i izraelskog lobija i bivše ministrice unutrašnjih poslova Suelle Braverman, koja se smatra nepokolebljivom pristalicom izraelske okupacije, s druge strane, nije novi, nego je eksplozija starog sukoba koji je počeo od kako je London postao svjetska ikona u organiziranju ogromnih propalestinskih demonstracija i zahtijevanju prekida rata u Gazi.

Braverman je ranije pokušala da iskoristi svoju poziciju ministrice unutrašnjih poslova kako bi izvršila pritisak na policiju da spriječi demonstracije, a sukob se intenzivirao kada su se propalestinske demonstracije poklopile s obilježavanjem Dana sjećanja u Velikoj Britaniji, u kojem se vojnicima Drugog svjetskog rata odaje počast. Tada je intervenirao i sam premijer Rishi Sunak koji je opisao demonstracije kao „demonstracije koje podstiču antisemitizam“.

Ministrica unutrašnjih poslova ih je opisala kao „demonstracije mržnje, ekstremizma i antisemitizma“ koje se moraju zaustaviti. Upustila se u natezanje sa šefom britanske policije, koji je tada rekao da nema opravdanja za sprečavanje ovih demonstracija. Na kraju je njegovo gledište prevladalo, što je navelo premijera da smijeni ministricu Braverman, za koju se čini da još uvijek prigovara šefu policije zbog njegovog stava o demonstracijama.

Misteriozno postupanje policije

Vođa Kampanje solidarnosti s Palestinom (PSC) Ben Jamal priča o periodu kada je počeo poziv za demonstracije podrške Palestini u oktobru prošle godine, odnosno, nakon početka izraelskog rata u Gazi.

Govorio je o tadašnjoj zabrinutosti aktivista načinom na koji će policija upravljati ovim protestima te o količini političkog pritiska kojem će biti izloženi od strane političkog establišmenta, a posebno Vlade, „koja nije krila punu podršku genocidu koji je Izrael odlučio sprovesti nad stanovnicima Pojasa Gaze“, kako je to on opisao.

Ben Jamal, koji se smatra jednim od odgovornih za organizaciju demonstracija, potvrdio je da je vremenom postalo jasno da je policija na razne načine pokušavala da se odupre „velikom pritisku“ na nju te da je u više izjava koje joj se pripisuju potvrdila pravo na demonstracije i mirne proteste u znak podrške Palestini, u kojima učestvuju ljudi različitih etničkih skupina britanskog političkog, građanskog i društvenog spektra.

U razgovoru s Al Jazeerom, Jamal je istakao da je policija u vrijeme pojačanog pritiska od strane pristalica izraelske politike uvela ograničenja demonstracija i obavezala organizatore na određena pravila, što je u suprotnosti s miroljubivom prirodom o kojoj je sama policija govorila i sa tolerancijom sa kojom se odnosila prema učesnicima demonstracija. „Čak je i hapšenje nekih aktivista učinjeno na nasilan način, koji u ovim slučajevima nije bio potreban“, rekao je Jamal.

Ben Jamal je rekao da je na neki način „dvosmislen ili kontradiktoran“ odnos policije prema ovim demonstracijama, koje izraelski lobi svim vrstama pritisaka nastoji zaustaviti i spriječiti da se nastave ovim zamahom kojim ne prestaju mjesecima.

Također je naglasio da među jevrejskom zajednicom ima zagovornika palestinskih prava i onih koji se protive rasističkoj izraelskoj politici te je rekao: „Istina je da ovo nije odraz stava većine britanske jevrejske zajednice, ali su ovo glasovi koji su glasni u osudi ove politike.“

Veliki pritisci

Potpredsjednik Palestinskog foruma u Britaniji (PFB) Adnan Hmidan otkriva razlog nedavnih pritisaka ministara unutrašnjih poslova na britansku policiju iz razloga što Ministarstvo unutrašnjih poslova nema ovlasti da ograničava ili sprječava demonstracije, u čemu je policija potpuno nezavisna, toliko da šefa policije imenuje gradonačelnik, a ne ministar unutrašnjih poslova.

U razgovoru s Al Jazeerom naglašava važnost „relativnog nedostatka odgovora“ na ove pritiske od strane britanske policije te objašnjava: „Kažem ‘relativnog’ jer je posljednjih mjeseci primjenjivala neke odredbe u zakonu, članke 12. i 14, koje ranije nije primjenjivala, a odnose se na hapšenje onih koji se ne drže dogovorenog termina demonstracija, odnosno, onih koji se okupe na nekom mjestu i tu se zadrže nakon isteka dogovorenog perioda.“

Hmidan je rekao da je ovo bez sumnje uznemirujuća situacija, popraćena „pogrešnim postupcina“ nekih policajaca te je dodao: „Međutim, situacija nije toliko loša kakva je u nekim zapadnim prijestolnicama poput Berlina i Pariza.“

Što se tiče koordinacije s policijom prije bilo kakvih demonstracija, Hmidan otkriva da, u slučaju masovnih demonstracija (poput demonstracija solidarnosti s Gazom koje organizira Palestinski forum u saradnji s Kampanjom solidarnosti s Palestinom, te prijateljima Al-Akse i njihovim saveznicima) na kojima bude stotine hiljada ljudi, održi se nekoliko koordinacionih sastanaka s koalicijom koja vodi ovaj pokret u Britaniji, zatim s policijom i relevantnim službama.

On objašnjava da sastanku obično prisustvuju predstavnici trgovaca koji imaju komercijalne interese na ulici, predstavnici nadležnih općina te parkova i javnih trgova ako se traži korištenje nekog od njih. Vodi se „opsežna civilizovana diskusija“ kako bi se došlo do sporazuma.

Dodaje da ponekad koalicija traži da se sastanak prekine kako bi se članovi mogli međusobno konsultovati, dok ostali ostaju na sastanku i čekaju da se ovi vrate sa svojom odlukom.