Tri zakona i malo reformi za bijeg iz ‘crne rupe’

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je u utorak u Sarajevu bila vrlo jasna i precizna, uz osmijeh i zahvalu na gostoprimstvu, poručujući vlastima na državnom nivou kako se Bosna i Hercegovina može nadati pozitivnom mišljenju i preporuci Evropskom vijeću da joj se odredi datum za početka pregovora s Evropskom unijom ako do marta u Parlamenatrnoj skupštini usvoji tri ključna zakona: o Sudu Bosne i Hercegovine; o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti; o sukobu interesa u institucijama vlasti. Dobro, čelnica izvršnog tijela Evropske unije nije spomenula još dvije neophodne “sitnice” – kvalitetan Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i usvojen budžet Bosne i Hercegovine – ali su oni “tu negdje, pri kraju rješenja”, i nisu u vrhu prioriteta koji se, kako reče, odnose na demokratiju i vladavinu prava.

Posjeta Von der Leyen te premijera Nizozemske i Hrvatske, Marka Ruttea i Andreja Plenkovića, tempirana je u najboljem trenutku – dva su mjeseca do novog izvještaja Evropske komisije i njenog izvještaja Evropskom vijeću, koje će donijeti odluku da li Bosna i Hercegovina zaslužuje otvaranje pregovora s Evropskom unijom i eventualno odrediti datum o novoj fazi bh. europuta. U normalnim okolnostima, četvrdesetak dana i nije najoptimalniji rok za ovako važne zakone, ali kako su “nenormalnosti” kod nas opće stanje,visoka evropska delegacija ne bi ni dolazila u Sarajevu da njeni emisari nisu znali da se traženo može usvojiti u rekordnom roku.

Vladavina prava nije nešto imaginarno

Priča o ispunjavanju osam (plus jedan) uvjeta te 14 prioriteta stigla je do prelomnog trenutka i Brisel je svjestan da Bosna i Hercegovina ovim tempom sve traženo ne bi mogla ispuniti ni za nekoliko godina, pa je srezala kriterije i pokušava napraviti nešto slično kao u decembru 2022. godine, kada je Bosni i Hercegovini (nezasluženo) dodijelila kandidatski status. Ko zna, možda je razlog za sadašnje nešto blaže uvjete i odluka iz decembra prošle godine da Ukrajina (pod žestokom ruskom agresijom) i Moldavija (u “zaleđenom konfliktu” i pod stalnom prijetnjom Moskve), iako to ne zaslužuju, dobiju pregovarački status, pa hajde da sad malo “pogledamo” i Bosnu i Hercegovinu.

Nešto “grublji” od čelnice Evropske komisije bio je Mark Rutte, koji je poručio kako Nizozemska može i želi pomoći Bosni i Hercegovini, ali kako domaći čelnici moraju uraditi svoj dio posla. Spomenuo je 14 prioriteta, kako svi moraju biti ispunjeni (mada je i sam uvjeren da se u nepuna dva mjeseca to teško može realizirati) te kako su reforme (a ima ih u svim segmentima da im se broja ne zna) neophodne kako bi se napravio naredni korak. No, budući da su u Nizozemskoj na nedavnim izborima pobijedili desničari, s kojima će ionako skeptični pogledi na proširenje Evropske unije biti još snažniji, sam dolazak Ruttea u Sarajevo pokazuje da Hag više nema tako oštar stav prema Bosni i Hercegovini, koju nizozemski premijer u tehničkom mandatu u Evropskoj uniji vidi kao jedinstvenu i suverenu državu.

Nije slučajno što je evropska delegacije u utorak insistirala na vladavini prava, koja nije nešto imaginarno, virtuelno; ona je esencija sistema i ponašanja u uređenim društvima i demokratskim zemljama, kao što je sama Evropska unija. Znaju u Briselu da je najveći “neprijatelj” vladavine prava u Bosni i Hercegovini korupcija, pogotovo u četiri oblasti – pravosuđe, javna uprava, zdravstvo, obrazovanje, pa stoga i insistiraju na hitnom donošenju zakona i provođenju reformi koji uređuju ove oblasti. Usvajanje ključnih zakona, provedba reformi, borba protiv korupcije, poštivanje ljudskih prava i sloboda, vladavina prava, usvajanje državnog budžeta, izborno zakonodavstvo, pravosuđe… samo je dio zadataka koji se nalaze pred vlastima, ali i kompletnim društvom u Bosni i Hercegovini.

Šta je danas milijarda eura?

Nositelji bh. vlasti moraju “sakriti” međusobne svađe i antagonizme, pokazati da je cilj Bosne i Hercegovine da bude dio evropske porodice jači i važniji od namjere i decenijskih napora Brisela da ova zemlja uđe u euroblok. Pregovarački proces, ako ga Bosna i Hercegovina dobije u martu, neće trajati godinu, dvije, pet… možda je termin “beskonačno” prestrog, pa i netačan, ali ako bh. čelnici konačno shvate da je taj dugi proces zajednički opći i društveni interes, onda će i taj put biti lakši i relaksiraniji.

Bosna i Hercegovina još nema program integriranja u Evropsku uniju, niti sredstva za ovaj vrlo zahtjevan i kompliciran proces. Vrlo je bitno odrediti ko će šta i kako raditi, koje će resurse (novac prije svega, ali nije jedini) koristiti. Ovo je ingerencija Vijeća ministara, koje bi uskoro, kako su najavili, trebalo formirati tim koji će raditi na programu integriranja, ali ovaj prvi (a mali) korak ne bi smio biti sam sebi svrha, nego početak procesa koji će tražiti mnogo znanja, kompetentnih osoba, podršku svih institucija vlasti sa svih nivoa…

Trojka iz Evropske unije je u Sarajevo stigla dan nakon samita “Zapadni Balkan i Evropska unija” u Skoplju, na kojem su evropski zvaničnici konkretno ponudili zemljama regije šest milijardi eura u okviru Plana rasta, ali on nije direktno vezan za evropski put. Za Bosnu i Hercegovinu je to u ovom trenutku dobro, jer joj neće predstavljati balast do kraja marta, ali ako ispuni reforme u sedam sektora u oblasti ekonomije, mogla bi se nadati da će u naredne tri godine dobiti milijardu eura, uglavnom (dvije trećine) kreditnih sredstava. No, ne bude li dobrih vijesti iz Brisela u martu, i ta milijarda eura će ostati samo ponuda, jer ko će vjerovati onima (i ulagati u njih) koji ne mogu ispuniti ni minimum obaveza, a koje su, ustvari, ulaganje u vlastito dobro.

Paradoks bi mogao biti da će aktuelne vlasti (pogotovo neki, koji otvoreno poručuju da Bosna i Hercegovina može u Evropsku uniju samo po njihovim mjerilima i diktatima) sebe smatrati zaslužnim ako odgovor Evropskog vijeća u martu bude pozitivan. No, vrlo brzo će se vidjeti da li su određeni pozitivni koraci i ispunjavanje zadatih uvjeta i prioriteta bili pro forme ili stvarna želja da ova zemlja konačno krene naprijed. Administracija u Briselu, iako često troma i razjedinjena, itekako zna ko je za šta zaslužan, ko je “kočničar”, čije su namjere i postupci dobronamjerni, od koga može očekivati saradnju i napredak…

Evropski put je proces, a ne trajno stanje

Pregovarački proces je maraton, koji se vodi korak po korak, sektor po sektor, poglavlje po poglavlje, a tri zakona koje je u utorak apstrofirala Ursula von der Leyen mogu biti ne samo ispunjavanje domaće zadaće iz Brisela i određivanje datuma za početak pregovora, nego i odlična osnova da se nastavi s ispunjavanjem preostalih uvjeta i prioriteta. Ko zna, možda i oni nositelji vlasti koji su do sada bili “kočničari” i remetilački faktor na putu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju naprave preokret, jer će u pregovaračkom procesu morati biti odgovorniji i angažiraniji. U suprotnom ih (na vlasti) neće ni biti.

Evropska unija za Bosnu i Hercegovinu, ali i ostale zemlje u regiji, nema alternativu, donosi mnogo toga, daje nadu, bolji život, perspektivu, pogotovo mladim ljudima, koji desetljećima pokazuju odlaskom na Zapad šta (ne) žele i povlače za sobom sve one kojima je dosta ovakvog “bh. evropskog puta”, koji je kod nas postao stanje, a ne proces koji ima početak i (sretan) kraj. Tačno za dva mjeseca, 24. marta, znat ćemo da li ostajemo u stanju siromaštva, korupcije, partiokratije, tmurne perspektive, “crne rupe” bez dna i kraja, ostajući sve brže od onoga bez čega nijedna zemlja ne može – ljudi. Ili će Bosna i Hercegovina konačno nastaviti proces, za sada pregovarački, koji će biti dug, težak, kompliciran… ali će jednog dana stići na cilj. Tri koraka (zakona) nas dijele od pravog puta, bila bi nemjerljiva šteta ako ih bh. vlasti ne naprave.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.