Rat u Ukrajini će potrajati

Uprkos pozivima na mirovne pregovore, ni Moskva, ni Kijev ne vide diplomatsko rješenje rata.

Ova fotografija, koju je objavila Nacionalna policija Ukrajine 14. februara 2024, prikazuje spasioce kako gase požar u stambenoj zgradi nakon napada ruske rakete u Selidoveu, u regiji Donjeck, u Ukrajini [Handout via AFP]

Ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. trebala je biti brzo završena. Ruski predsjednik Vladimir Putin vjerovao je da će njegova „specijalna vojna operacija“ biti gotova za nekoliko sedmica, ako ne i dana. Trebala je teći glatko, baš kao i zauzimanje Krima u martu 2014.

Nadao se da će nova, Moskvi naklonjena vlada biti postavljena u Kijevu i da će ruske snage okupirati velike dijelove istočne i južne Ukrajine, uključujući velike gradove, kao što su Harkov, Odesa i Dnjepar.

Ništa slično se, naravno, nije dogodilo. Ovaj rat – međudržavni oružani sukob koji nije viđen u Evropi od 1945. – sada ulazi u treću godinu. Velike su šanse da će potrajati duže i od ove godine.

U ovom trenutku u vremenu, čini se da Rusija pobjeđuje. Ima dvostruku prednost: u municiji i u ljudstvu. Ruski vojno-industrijski kompleks radi punim kapacitetom, proizvodeći materijal. Rusija isto tako dobija granate i opremu od prijateljskih režima, kao što su Sjeverna Koreja i Iran.

Nakon što su najavile masovnu mobilizaciju u septembru 2022, vojne vlasti su uspjele dobiti dovoljno vojnika na terenu, zahvaljujući nizu ekonomskih podsticaja i određenom stranom regrutovanju.

Ključna pomoć

Ukrajina je, u međuvremenu, sputana nesposobnošću američkog Kongresa da usvoji paket finansijske pomoći koji je predložio predsjednik Joe Biden još u oktobru, a koji je ključan za opskrbu kijevskih snaga oružjem i opremom. Članice Evrpske unije ne mogu popuniti prazninu u zalihama municije jer nisu uspjele povećati vojno-industrijsku proizvodnju. Ukrajina se suočava s nedostatkom vojnika, jer je zadržala minimalnu dob za regrutovanje na 27 godina. Nejednakost se počinje pokazivati na bojnom polju. Dugo očekivana ljetna i jesenska kontraofanziva ukrajinske vojske je zaustavljena, ne uspijevajući probiti ruske odbrambene linije u pokrajinama Zaporožje i Donbas.

Nedavno su se Ukrajinci morali povući iz grada Avdijivke, blizu Donjecka, pružajući Putinu simboličnu pobjedu. Suočavaju se s pritiskom i na drugim dijelovima fronta, uključujući Kreminu i Kupjansk, koje su ukrajinske snage vratile u blic ofanzivi u jesen 2022.

I Rusija je pretrpjela velike gubitke. Procjenjuje se da je 16.000 vojnika ubijeno i ranjeno, a stotine vojnih vozila su izgubljene u bici za Avdijivku. Ali, vojna komanda i Kremlj smatraju da mogu pobijediti u ratu iscrpljivanja jer brojke idu njima u prilog, a ne Ukrajini.

Dok Rusija napreduje, pojavljuju se glasovi koji tvrde da bi Ukrajina trebala tražiti mir. Njihov argument je da bi Kijev trebao prihvatiti Putinove uvjete sada jer bi bio u još slabijoj poziciji ako nastavi.

Kremlj, bez sumnje, podržava tu ideju. Intervju koji je Putin nedavno dao bivšem voditelju Foxa Tuckeru Carlsonu ima za cilj povezati ga sa republikanskom bazom u SAD-u, koja se čini receptivnom. I, naravno, ako Donald Trump pobijedi na predsjedničkim izborima u novembru, ideja da bi se Ukrajina trebala nagoditi i napraviti ustupke Putinu mogla bi postati okosnica američke politike.

Male šanse

Postoje i dobronamjerni čelnici unutar Evropske unije. Jedan od njih je mađarski premijer Viktor Orban. No, on nije jedini primjer.

Međutim, šanse za bilo kakve značajne pregovore su male ili nepostojeće. Čini se da je rusko vodstvo odlučno da se bori do gorkog kraja. Nema naznaka da su Putin i njegova pratnja promijenili svoje provobitne ciljeve da pokore Ukrajinu.

Ako Moskva vjeruje da se situacija mijenja u njenu korist, koja je poenta zaustavljanja? Jedina prednost prekida vatre i pregovora je da se dobije potrebno vrijeme za obnovu snaga i ponovni, još jači, napad.

Upravo se ovog Ukrajinci boje. Svaki pokušaj da se udovolji Putinu samo bi pojačao njegovu želju za više zemlje i veću kontrolu nad Ukrajinom. Navodna nagodba možda nije vrijedna papira na kojem je napisana.

I Ukrajina ima svoje adute. Desetkovala je rusku crnomorsku flotu, naprimjer, potopivši njen glavni brod Moskvu, između ostalih. Ova flota je premještena iz Sevastopolja na Krimu u Novorosijsk na istočnoj obali Crnog mora. Kao rezultat, komercijali brodski prevoz iz luke Odese dostigao je kapacitet koji se može porediti sa januarom 2022, mjesec dana prije početka ruske invazije punog obima.

Osim toga, Ukrajina je pokazala sposobnost napada na ciljeve duboko unutar ruske teritorije, kao što je terminal za izvoz nafte u Ust-Lugi, nedaleko od Sankt Peterburga. Ukrajinci rade neumorno na razvoju sposobnosti i vojnih sredstava, kao što su dronovi na velike udaljenosti, koji bi, s vremenom, mogli pomoći u odvraćanju Rusa.

Ukratko, Ukrajina može usporiti Rusiju, dobijajući na vremenu dok Europa ne počne isporučivati dovoljno municije da popuni prazninu na liniji fronta.

Sve ovo ne obećava dobre izglede  za pregovore. Za obje strane, rat je jedina opcija. Rusija će uporno nastaviti svoju kampanju osvajanja. Ukrajina će se hrabro braniti. Ako se u narednim mjesecima ne dogodi velika pobjeda Moskve ili Kijeva – što je malo vjerovatno – rat će potrajati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera