Postaje li Kina umorna od ruskog rata u Ukrajini?

Kako je počela treća godina ruskog rata u Ukrajini, Kina se bori da nastavi delikatno balansirati svoju poziciju. Stav strateške dvosmislenosti Pekinga – Kina ne osuđuje rusku invaziju, niti nudi otvorenu vojnu podršku – sada je na testu zbog sve veće cijene rata i implikacija za globalne interese Kine.

Na površini se čini da je Kina među onima koji su se najviše okoristili od ovog rata. Njena kupovina ruskih energenata po sniženim cijenama pružila je Kremlju ključni ekonomski “pojas za spašavanje” usred zapadnjačkih sankcija. Štaviše, smanjenje američkih i zaliha oružja NATO-a navelo je neke na zaključak da bi produženi rat mogao dati kineskoj vojsci stratešku prednost nad rivalima koji nemilice troše svoje arsenale u naporima da podrže Ukrajinu. Ali, evropska vojna nadgradnja, potaknuta trenutnim ratom, mogla bi predstavljati značajan izazov za bilo kakve kineske vojne ambicije. Ova dinamika ukazuje na to da produženi rat u Evropi nije u najboljem interesu Pekinga, što je u suprotnosti sa nekim tumačenjima.

Prisutno je sve više znakova da se Peking možda premišlja o dubljem uplitanju. Nedavni napori posredničke diplomatije specijalnog kineskog izaslanika Li Huija izazvali su sumnje u vezi s tim da li Peking zaista priželjkuje produženi rat koji ruši globalni poredak od kojeg je znatno profitirao.

Očekivanja Kine da će Rusija izvojevati brzu pobjedu, vjerovatno pod utjecajem sastanaka visokog nivoa između Putina i Xija prije ključnih vojnih eskalacija, otkrivaju obrazac unaprijed koordinirane agresije. Njihovi susreti prije invazije na Ukrajinu 2022. na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu i prije okupacije Krima 2014. na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju sugerišu očekivano jačanje kinesko-ruskih veza. Ova situacija otvara pitanja o ishodima koje je Kina očekivala od ovih invazija, ishodima koji se nisu ostvarili kako je predviđeno i možda kako je Putin obećao.

Ako su takva privatna uvjeravanja i pružena, spektakularno su pogriješili u predviđanju snažnog otpora Ukrajine i riješenosti Zapada da naoruža i podrži Kijev. Daleko od prikaza prevelike sile koja bi mogla ohrabriti kineske ambicije prema Tajvanu, rat je otkrio Rusiju kao silu u opadanju čije vojne sposobnosti nisu dorasle ukrajinskoj odbrambenoj posvećenosti.

Ovaj pogrešni proračun prisilio je Peking da se suoči sa tužnom realnošću. Umjesto da pokaže kako velika sila može lako potčiniti manjeg susjeda, rat je iznio na vidjelo rizike, cijenu i potencijal za katastrofalni pogrešni proračun.

Taktike ‘duge ruke’

Osim toga, ekonomski faktori opterećuju položaj Kine. Iako je profitirao od izvoza ruskih energenata, Peking je doživio poremećaje u svojim globalnim trgovačkim interesima zbog sankcija, šokova u dobavljačkim lancima, prijetnji pomorskim rutama i nestabilnosti na ključnim tržištima. Dalekosežni ukrajinski napadi na rusku infrastrukturu i zveckanje nuklearnim oružjem samo pojačavaju ove rizike.

Osim toga, kinesko bavljenje uskim vlastitim interesima kroz rat izaziva provjere i reakcije koje bi mogle poremetiti strateške ambicije te države. Sekundarne sankcije kineskim kompanijama optuženim za podrivanje sankcija Rusiji vjerovatno će se proširiti, dok će tranziti kroz evropske luke i aerodrome možda biti podvrgnuti većoj inspekciji. Takve taktike “duge ruke” Zapada mogle bi biti preteča oštrijeg tretmana ako Peking otvoreno krene protiv Tajvana.

Ključno, nedavni znakovi ukazuju na Kinu koja preispituje svoj stav. Xijev prvi poziv ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom u aprilu 2023. označio je iznenađujući zaokret, kada se uzme u obzir očekivana eliminacija Ukrajine prema planu Moskve. Kontinuirana uloga Pekinga kao glavnog kupca ukrajinskih žitarica, prema sporazumu o žitu, čak i nakon njegovog kolapsa naglašava njegove pragmatične trgovačke interese.

Ove stvarnosti počinju oblikovati retoriku i postupke Kine. Diplomatska turneja Li Huija pojačala je pozive Pekinga na prekid vatre i pregovore – implicitno priznanje da je rat skrenuo sa očekivanog kursa i da više nije u skladu sa interesima Kine.

Štaviše, nedavni ruski sporazum o žitaricama s Kinom u vrijednosti od 25 milijardi dolara pojavljuje se ne kao svjedočanstvo jedinstva nego kao pokazatelj moskovskih strateških briga. Cilj ovog poteza je ograničiti ukrajinske kanale izvoza žitarica prema Kini, izazivajući trgovinu između Kijeva i njegovog glavnog trgovinskog partnera. Ovaj korak Moskve paradoksalno otkriva dublju priču. On signalizira rusku namjeru da približi Peking, možda previše blizu za savez koji tvrdi da stoji na ravnopravnim temeljima. Ako se Rusija osjeća prisiljenom da s Kinom pravi takve kompenzacijske ekonomske dogovore kako bi zadržala njenu naklonost, to je u suprotnosti sa slikom bliskog, nepokolebljivog saveza međusobne podrške koji su obje strane pokušale projektovati.

Težak izbor pred Kinom

Naravno, moćni kontrapritisci i dalje vezuju Peking i Moskvu. Historijske veze, ideološko protivljenje američkoj hegemoniji i širenju NATO-a, te zabrinutost zbog mogućeg otuđenja Rusije i jačanje percepcije zapadnjačke pristranosti nastavit će oblikovati kinesku politiku.

Ali ljudska, ekonomska i strateška cijena rata raste. Sa svakom eskalacijom, Kina je prisiljena suočiti se s kontradikcijama između njene retoričke posvećenosti suverenitetu i njenom prešutnom omogućavanju ruskog kršenja ukrajinskog teritorijalnog integriteta velikih razmjera.

U konačnici, rat u Ukrajini je ostavio Kini težak izbor: udvostručiti podršku oslabljenoj ruskoj državi ili slijediti novu stvarnost uključivši se ozbiljno u mirovne pregovore za okončanje rata. Ovaj produženi rat je osnažio potencijalne rivale, izložio Kinu prijetnjama novim sankcijama, poremetio njenu ekonomiju i iscrpio njenog glavnog partnera u pogledu resursa i vojnih sposobnosti.

Iako Peking može tražiti načine da predstavi Rusiju kao sankcionisani, pokorni režim, potpuno ovisan o Kini, takvo postupanje nosi ogromne rizike sekundarnih sankcija i gubitka ugleda. Alternativa je da se Kina okrene ka svojoj novijoj suptilnoj diplomatiji – što bi bio nekarakterističan odmak od njene averzije prema ulogama „globalnog policajca“ – kao znak da je postala umorna od rata koji više šteti nego što pogoduje njenim interesima.

Naravno, ove opcije ne isključuju jedna dugu. Dok oprezno istražuje moguće izlazne puteve iz rata, Peking bi mogao istovremeno raditi na tome da oslabljenu Moskvu približi sebi kao vazalnu državu. Ali produžavanje rata u nedogled bilo bi beskorisno za Kinu, čime bi se bespotrebno trošili resursi i nje i njenog potencijalnog podređenog partnera.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.