Traženi zapadnjački bjegunci skrivaju se u ratnoj Rusiji

Chad Hower je tražen čovjek.

Ovaj programer Amerikanac je 2009. godine optužen za roditeljsku otmicu djeteta.

On se navodno nije pojavio na sudskom ročištu u okrugu Venango, u Pennsylvaniji u SAD-u, sa svojim desetogodišnjim sinom Alexom, što je u suprotnosti sa nalogom o starateljstvu od njegove bivše supruge. Hower i dalje insistira da je nedužan, tvrdeći da je imao zakonito starateljstvo.

Nekoliko sedmica kasnije, uhapšen je u hotelu u Bugarskoj, u kojem je prisustvovao konferenciji.

„Bilo je prilično strašno“, rekao je Hower za Al Jazeeru iz Sankt Peterburga u Rusiji. Prošao sam kroz pet različitih bugarskih zatvora: bili su puni žohara, nije bilo grijanja, četvero nas je boravilo u sobi za dvoje.

S obzirom na to da Bugarska ne priznaje roditeljsku otmicu djeteta kao zločin, Hower je na kraju pušten na slobodu. Preselio se na maleni karipski otok Saint Kitts, gdje mu se ubrzo pridružio sin Alex.

‘Kuba i Rusija mi spasile život’

Ali, on je i dalje bio u bjekstvu. Nije mogao pristupiti svojim bankovnim računima, a pogoršalo mu se i zdravstveno stanje. Tako je 2023. otputovao preko Kube u Rusiju, gdje je dobio azil.

„Umirao sam jer su zdravstvene ustanove na malom otoku bile neadekvatne“, kazao je.

„Kuba i Rusija su mi spasile život. Ruska vojska me ispitivala nekoliko puta i morao sam predati sve pravne dokumente, uključujući i sudske slučajeve iz različitih država. Istražili su moj slučaj i odlučili mi ponuditi zaštitu. Rijetkost je da Zapadnjaci dobiju takvu zaštitu.“

Hower nagađa da ga vlada SAD-a krivično goni u pokušaju da ga pretvori u obavještajca koristeći njegove kontakte u Rusiji i na drugim mjestima. Al Jazeera nije bila u mogućnosti nezavisno provjeriti ove tvrdnje.

Hower nije jedini međunarodni bjegunac u Rusiji.

U februaru je nizozemski nogometaš Quincy Promes osuđen na šest godina zatvora zbog uloge u organizovanju dvije pošiljke kokaina iz Brazila u belgijsku luku Antverpen, ukupne količine 1,3 tone.

Osim toga, ova sportska zvijezda osuđena je na još jednu kaznu od 18 mjeseci zatvora jer je na zabavi na kojoj se konzumirao alkohol ubo rođaka u koljeno.

Ali do sada su presude izrečene samo u odsustvu, jer je Promes proveo cijeli sudski postupak igrajući za Spartak Moskvu kao najbolji strijelac stranac u historiji ruskog nogometa.

Razmjena osumnjičenih kriminalaca između Rusije i Evropske unije nekada je bila regulisana Evropskom konvencijom o izručenju iz 1957, a u prošlosti je Moskva odobravala takve zahtjeve.

Godine 2013, Vitalie Proca, kriminalac ubica iz Moldavije, za kojeg se sumnja da stoji iza pucnjava u Londonu i Bukureštu, uhapšen je u Moskvi i poslat avionom da mu se sudi u Rumuniji.

Imuni na izručenje

Godine 2016, iako nije imala službeni ugovor o izručenju s Washingtonom, Moskva je deportovala osumnjičenog cyber prevaranta Joshuu Samuela Aarona nazad u SAD, gdje je odmah uhapšen po slijetanju.

Ključno je da nijedna od ovih osoba nije imala ruski pasoš u trenutku primopredaje.

Poput drugih zemalja, uključujući Francusku i Liban, ruski Ustav zabranjuje izručenje vlastitih građana.

Moskva je 2007. godine odbila predati Andreja Lugovoja, bivšeg agenta KGB-a, optuženog da je otrovao i ubio disidenta Aleksandra Litvivenka u Londonu.

Biznismen Semion Mogilevič, koji je rođen u Ukrajini, a za kojeg se vjeruje da živi u Moskvi, isto tako je imun na izručenje iako je nekada bio uvršten na FBI-jevu listu Deset najtraženijih zbog navodne prevare na berzi visoke vrijednosti. Mogilevič je uklonjen s pomenute liste Deset najtraženijih, ali ga i dalje traži FBI.

Međutim, bjegunci rođeni u inozemstvu mogu izgubiti ovaj priželjkivani status ako zadaju glavobolje vlastima.

U strahu od ratova bandi, 2018. godine, rusko Ministarstvo unutrašnjih poslova oduzelo je državljanstvo Tarielu Onianiju, kriminalcu gruzijskog porijekla, uz obrazloženje da ga je dobio nepošteno i izručilo ga u Španiju, gdje je zatvoren zbog optužbi za organizirani kriminal.

Ali od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, sva takva saradnja sa zapadnim susjedima praktički je prestala.

„Ono što se promijenilo je da većina međunarodnih ugovora ne funkcioniše“, rekao je ruski advokat za ljudska prava koji je specijaliziran za slučajeve izručenja i koji je zatražio da ne bude imenovan.

Izručenje neprijateljskim zemljama se ne provodi, pogotovo ako izručeni izražavaju lojalnost trenutnoj ruskoj vladi. I oni [bjegunci] mogu se osjećati sigurnima sve dok ne postanu predmetom pregovora [između vlada].

‘Živjeti u Rusiji je sjajno’

Zidovi idu u oba smjera.

Prošle godine, Rusija se žalila da je više od 100 njenih zahtjeva za izručenje zemljama EU-a u 2022-2023 odbijeno. S druge strane, Rusija je optužena da zloupotrebljava Interpolov sistem Crvenog upozorenja kako bi progonila kritičare Kremlja ili one koji su se sukobili s moćnim ličnostima. Italijanski sud je prošle godine naredio policiji da odmah oslobodi Bjeloruskinju koja je uhapšena u ime Moskve zbog slučaja s narkoticima. Žena je tvrdila da je žrtva političkog progona i sud je prihvatio njenu tvrdnju, bez ikakvih dokaza čak, što je primjer nedostatka povjerenja u ruski pravosudni sistem.

Duge države, kao što je Velika Britanija, na slične načine su signalizirale da neće izručiti bjegunce Rusiji.

Ali, prema riječima Bena Keitha, britanskog advokata, stručnjaka za slučajeve izručenja, nije se mnogo pormijenilo na tom polju decenijama.

„Sarađivali smo s Rusima u smislu da smo saslušali sve njihove zahtjeve, ali bilo je samo jedno uspješno izručenje u Rusiju i to je, zapravo, bio moj klijent, 2017, za jednostavnu pljačku u Irkutsku“, Keith je rekao Al Jazeeri.

„A to je zato što je većina zahtjeva koje Rusi pošalju preko Interpola politički motivisana … korporativni napadi, takve stvari, ili zato što su njihovi uvjeti u zatvorima jednostavno užasni. Nisu ništa učinili po tom pitanju već 20 godina.“

Keith je priznao da postoji rizik pružanja zaštite opasnim kriminalcima, „ali, s druge strane, ne želite nekoga zatvoriti zbog lažnih optužbi“.

Prvog marta, Promes, nogometaš, uhapšen je jer je navodno izazvao sudar i pobjegao u Dubaiju, gdje trenira kao privilegovani stanovnik. Nizozemske vlasti će, navodno, iskoristiti njegovu trenutnu poziciju, kako bi izvršile pritisak da bude vraćen u domovinu.

Hower, se međutim, osjeća sigurno.

„Dali su mi azil, a nikada nisu digli ruke ni od koga ko ima azil, a svi od kojih su odustali svakako su i sami željeli otići“, kazao je.

„Dobijam punu zdravstvenu njegu koja mi je potrebna. Posebno kada se uzme u obzir da sam umirao tamo [na Saint Kittsu] i bio u velikim bolovima, ovo je veliko olakšanje. Sada sam u Sankt Peterburgu, najdražem gradu na svijetu. Živjeti u Rusiji je sjajno.