Nakon šest mjeseci: Kako je rat u Gazi učvrstio podjelu unutar Izraela?

Okupirani Jerusalem – Od prvog dana bitke “Potop Al-Aasa” i izraelskog rata protiv Gaze, izraelsko društvo je usvojilo slogan “Zajedno ćemo pobijediti”. Ovaj slogan se pojavio u prvim satima “Crne subote” 7. oktobra 2023, kako su je nazvali izraelski mediji, u cilju da se oformi takozvano “nacionalno jedinstvo” u Izraelu.

Pod tim sloganom, Izrael je počeo udarati u ratne bubnjeve u Gazi. Pokretanjem kopnenog napada u Pojas, Izrael je namjeravao širiti borbeni duh usred konsenzusa da Izrael vodi egzistencijalni rat za opstanak “države” jevrejskog naroda, nakon raskola i podjela koje su pogodile izraelsko društvo kada je krajnje desna vlada na čelu s Benjaminom Netanyahuom preuzela vlast.

Nakon pola godine rata u Gazi, čini se da unutar Izraela i dalje vladaju podjele oko vođenja rata. Izrael nije uspio ostvariti ciljeve koje je zacrtao, a to su politička i vojna eliminacija islamskog pokreta otpora Hamas i vraćanje svih Izraelaca koji se nalaze u zatočeništvu u Gazi. Dolazi do ponovne političke polarizacije i izranjanja društvenog rascjepa, kao odraz neslaganja oko unutrašnjih pitanja koja je šok nakon operacije Potop al-Aksa privremeno stavio u drugi plan.

Nakon što je izraelsko društvo apsorbiralo intenzitet šoka i nakon kašnjenja s okončnjem rata, oblikovali su se obrisi raskola koji je poprimio dramatične razmjere. Poljuljan je konsenzus o koristi daljeg izvođenja vojnih operacija u Pojasu Gaze. Protesti sa zahtjevom da se postigne sveobuhvatni sporazum o razmjeni kojim bi se vratili svi zarobljenici uzimaju sve više maha, a postaju glasniji i zahtjevi za Netanyahuov odlazak i održavanje prijevremenih izbora za Knesset.

Podjele i prijetnje

Prema riječima predsjednika Jevrejske agencije za Izrael, pukovnika rezervnog sastava Dorona Almoga, Izrael se, u 75. godini od svog osnivanja, suočava s “društvenim podjelama iznutra i izvana koje predstavljaju stvarnu egzistencijalnu prijetnju. Mir mora početi kod kuće. Uzorno društvo može se uspostaviti samo uz stalne napore da se ujedine srca bez obzira na razlike, polarizacije i društvene jazove.”

U kontekstu rata u Gazi i razotkrivanja političke i vjerske polarizacije kojoj izraelsko društvo svjedoči kako se rat odužio, Almog smatra, prema onome što je naveo u svom članku koji je objavio Institut za politiku jevrejskog naroda, da je potrebno graditi mostove između različitih segmenata jevrejskog društva bez obzira na njihove različite političke, vjerske i ideološke pripadnosti kako bi se približili jedni drugima i kako bi se smanjio jaz i podijeljenost među Jevrejima u Izraelu.

Almog je objasnio da ova faza zahtijeva povezivanje i ujedinjavanje ultraortodoksnih (Haredi), religioznih, konzervativnih, reformatorskih, sekularnih i tradicionalnih Jevreja.

“Danas svaka grupa pokušava da se učvrsti unutar granica koje je postavila za svoje agende, ideologije i svjetonazor, što odražava stanje podijeljenosti i polarizacije, iako situacija ne mora nužno biti takva”, dodao je.

Izraelska vojska i sigurnosne snage nisu samo snaga koja pruža zaštitu i osigurava postojanje Izraela, kaže Almog, “već čine i društvenu koheziju koja utječe na sve aspekte života. Korporacije, prosvjetni radnici, izvršni direktori, društveni poduzetnici, društveni melting pot trebali bi biti prisutni na svakom trgu u Izraelu”.

“Zajedno ćemo pobijediti” nije samo slogan, rekao je Adam Keller, glasnogovornik bloka “Mir sada”, dodavši: “U prvim danima rata postojala je solidarnost, jedinstvo, uzajamno poštivanje i duh volonterizma koji odavno nisu viđeni u Izraelu. To me podsjetilo na period isčekivanja koji je prethodio Šestodnevnom ratu u junu 1967. godine, kada je u Izraelu postojao osjećaj stvarne egzistencijalne prijetnje pred otvorenom namjerom vojski Egipta, Sirije i Jordana da ga unište”.

Keller je izjavio za Al Jazeeru da “onaj ko nije vidio i doživio jedinstvo izraelskog naroda u danima prije rata 1967. godine, nije vidio pravo jedinstvo. Istina je da jedinstvo tokom oktobra 2023. nije nalikovalo na ono uoči Šestodnevnog rata. Neslaganja i polarizacija koju su izazvali Netanyahu i radikalne desničarske stranke je bez presedana, uprkos opravdanosti društvenog jedinstva radi vođenja egzistencijalnog rata”.

Neslaganja i protesti

Međutim, imajući u vidu da se rat odužio i da postoji sve jače uvjerenje među brojnim krugovima izraelskog društva da Netanyahu koristi ovaj sukob za postizanje ličnih političkih ciljeva, “slogan Zajedno ćemo pobijediti potpuno je obesmišljen. Demonstracije, koje su u početku pokrenute s ciljem oslobađanja zarobljenika, uzele su maha i ukazale na raskol i politička i ideološka neslaganja u izraelskom društvu”.

Istakao je da su obrisi pukotina u društvu ponovno postali vidljivi, jer se činilo da Netanyahuova vlada odugovlači i izbjegava pregovore o razmjeni. Širom Izraela jačalo je uvjerenje da Netanyahu vodi beskonačni rat kako bi ostao na premijerskoj funkciji, te kako je spreman žrtvovati i zarobljenike samo da se nastavi mandat krajnje desne vlade.

Zbog toga su, kaže Keller, demonstracije uzele maha jer su se glasovima koji pozivaju na prekid vatre, pridružili i oni koji zagovaraju rušenje Netanyahuove vlade i izlazak na izbore. Slogan Zajedno ćemo pobijediti nestat će nakon rata, a zamijenit će ga podjela i razdor. Taj slogan bi se uskoro mogao pretvoriti u frazu Zajedno ćemo nastaviti dijeliti i razbijati narod i državu

Podjele i polarizacija

Analizirajući širenje demonstracija u Izraelu zbog protivljenja načinu vođenja rata i učinku krajnje desničarske vlade u svemu što se odnosi na pitanje zarobljenika, Arbel Moyal, aktivista i član protestnog pokreta, kaže: “Podjela, polarizacija i rascjep u izraelskom društvu vrte se oko Netanyahua i njegovog pristupa i upravljanja vladom u vrijeme rata. Netanyahu shvata da protesti, iako različiti u svojim ciljevima, vode njegovom uklanjanju s izraelske scene”.

Moyal za Al Jazeeru pojašnjava da demonstracije koje se šire po cijeloj zemlji otežavaju situaciju za Netanyahua, sužavaju prostor njegovoj politici i pristupu, sprječavaju njegovo djelovanje i podstiču mnoge političke stranke na održavanje prijevremenih izbora, zbog straha da će izgubiti izbornu snagu ako ne odgovore na zahtjeve demonstranata i ne razumiju ono što pokreće bijes naroda.

Netanyahu nastoji oslabiti protesni pokret – bilo nastavkom rata, oslobađanjem zarobljenika, dijeljenjem tereta i regrutacijom Hareda, pa čak i jačanjem karaktera i identiteta Izraela kao jevrejske i birokratske države.

Međutim, Netanyahu, smatra Moyal, “ne razumije da se protesti ne mogu zaustaviti, u poređenju s demonstracijama organiziranim protiv pravosudnih reformi. Ovi protesti u sjeni rata nemaju centralno vodstvo, fragmentirani su i rasprostranjeni, stoga ih je vrlo teško obuzdati. Djeluju na više frontova i arena i okupljaju brojne Izraelce, čega se Netanyahu plaši”.